On my bookshelf #4/ Philippa Gregory

Filipa Gregori (1954-) je britanska spisateljica istorijskih romana fikcije i romansiranih biografija znamenitih ličnosti engleskog kraljevskog dvora, posebno Tjudorovih. Doktorirala je na temu književnosti 18. veka na Univerzitetu u Edinburgu. Imam nekoliko njenih knjiga u svojoj biblioteci i žao mi je zbog toga što kod nas nije objavljena ni polovina već samo 6 naslova od kojih ja imam ovih 5 s kojim ću vas sad pobliže upoznati. Kao i uvek, trudim se da ne budem opširna jer 1) mogu otkriti previše i tako pokvariti doživljaj onome ko namerava da ih pročita i 2) ljudi se retko odlučuju da čitaju dugačke tekstove nego uglavnom prelete preko slika i pročitaju 2-3 rečenice koje uhvate pogledom. 
''Druga Bolenova kći'' (The other Boleyn girl) je priča ispričana iz perspektive mlađe Bolenove kćeri, Meri, Henrijeve ljubavnice koja je istoriji mnogo manje poznata nego njena sestra Ana, druga supruga kralja Henrija Osmog.  Na dvoru svi igraju igru laži, intrige i podmetanja - ko pobedi, biva nagrađen milošću kralja, a onaj ko izgubi - dželatovom sekirom. Vrlo zanimljiva knjiga koja se ne ostavlja dok se ne pročita do kraja. 
''Nasleđe Bolenovih'' (The Boleyn inheritance) je pomalo mračna priča koja obuhvata period 1539-1547, doba Henrijeve strahovlade i njegovih hirova, pojačanih bolešću koja ga je snašla. Za razliku od prethodne, ova priča ispričana je sa stanovišta više likova, sa akcentom na Ani od Kleva, četvrtoj Henrijevoj supruzi. 

''Kraljičina luda'' (The Queen's fool) odnosi se na Hanu Grin, malu knjižarku izgnanu iz Španije koja je zbog svog retkog dara da predvidi budućnost dovedena na dvor kralja Edvarda i postaje sveta luda Edvardove naslednice, kraljice Meri. Hana nije istorijska ličnost već je tvorevina autorkine mašte, ali se svest o tome gubi prilikom čitanja jer je toliko uverljivo dočarana. Rastrzana između ljubavi prema knjižarskom poslu, privrženosti kraljici Meri i naklonosti prema njenoj potencijalnoj naslednici Elizabeti, dužnosti prema ocu i vereniku, Hana mora pažljivo da odmeri svaki potez jer je i najmanja greška može skupo koštati. 


''Bela kraljica'' (The white queen) - Verovatno su vam svima poznati ratovi ruža, nazvani po znamenjima dveju moćnih kuća koje su se borile za prevlast na engleskom prestolu - Jorka i Lankastera, čiji su simboli bili bela odnosno crvena ruža. Bela kraljica je Elizabeta Rivers, udovica iz kuće Jorka koja se udala za kralja Edvarda IV, poznata kao velika lepotica i majka mnogobrojnih potomaka. 

''Crvena kraljica'' (The red queen) - Ova knjiga mi se najmanje dopala, bila mi je dosadna i jedva sam čekala da je završim - otaljavala sam je. Zbog toga sam rešila da ne kupujem Ledi Rivers, koja je poslednja izašla kod nas (ove godine).  Crvena kraljica (iako zapravo nikad nije bila prava kraljica već vojvotkinja) je Margareta Bofort, naslednica loze Lankastera čiji je jedini cilj da svog sina Henrija vidi na engleskom prestolu i zbog kojeg ne preza ni od čega, sklapajući tajne saveze i zavere. Provlači se i ljubomora prema Elizabeti od Jorka, zavist njenoj lepoti i plodnosti. Obe ove knjige, Bela i Crvena kraljica sadrže više opisa bitaka pa su mi verovatno zbog toga bile manje zanimljive. 

Ako bi trebalo da razvrstam ove naslove po tome koliko su mi se dopali, išlo bi ovako: Druga Bolenova kći (prva pročitana), Kraljičina luda (poslednja pročitana), Nasleđe Bolenovih, Bela kraljica i na kraju Crvena kraljica. Mnogi su nakon čitanja Druge Bolenove kćeri uzeli Nasleđe Bolenovih i razočarali se - ja nisam jer, iako se sama atmosfera veoma razlikuje, ima taj neki mračni šmek koji se meni dopada.

Коментари

  1. volim povijesne romane,ali do njenih još nekako nisam došla...

    ОдговориИзбриши
  2. Već sam par puta gledala te njene romane i pitala se da li valjaju i na kraju bi ih uvijek nekako zaobišla. Sad mi je žao, morat ću to ispraviti :)

    ОдговориИзбриши
  3. Ja ih nisam čitala, nekako su mi uvek delaovale odbojno (na znam zašto!), ali možda ipak kupim neku da pročitam. Pozz

    ОдговориИзбриши
  4. Pročitala sam sve ove knjige i poprilično se slažem s tvojim procjenama, The Other Boleyn Girl, u Hrvatskoj prevedenu kao Dvije sestre za kralja pokvario mi je samo vrlo loš prijevod na hrvatski. Ostale sam čitala u drugom izdanju i bile su odlične.

    ОдговориИзбриши

Постави коментар