Olympos


Skoro ceo jedan dan odvojili smo za fakultativni izlet i posetu najvećoj grčkoj planini Olimp, sa usputnim obilascima arheološkog nalazišta Dion i gradića Litohoro. Ovom prilikom bih htela da izrazim svoje žaljenje što u našoj državi, nažalost, vlada takva situacija da ogroman broj ljudi obavlja poslove za koje se nije školovao, za koje nije stručan, što se da uočiti i kada su turistički vodiči u pitanju. I ranije mi se dešavalo da putujem preko agencija koje vodiče zapošljavaju preko veze i čije neznanje isijava iz svake rečenice, koji ne znaju da beknu na engleskom niti na jeziku zemlje u koju godinama vode turiste. Ovog puta, dobili smo ženskog vodiča, Danicu, koja je bila veoma prijatna i ljubazna, ali toliko naporna za slušanje zbog čestih poštapalica (''znači'', ''u principu'') koje umeće u svaku rečenicu, kao i pleonazama. Na stranu i to, ali davanje pogrešnih informacija o grčkoj geografiji i istoriji smatram nedopustivim; tako smo čuli da se Trakija nalazi u zapadnoj Grčkoj, prema Jonskom moru, da je put od Soluna do Male Azije dugačak 14 hiljada kilometara i razne druge bisere za koje mi je žao što ih nisam zapisala i onda prosledila agenciji. 
To je, moglo bi se reći, jedina negativna stvar ovog putovanja, a sad, kad sam je pomenula, da nastavim sa opisom, odnosno slikama izleta jer će one najbolje dočarati lepotu prirode u koju smo zakoračili. 


Grci su veliki vernici, stoga ne čudi veliki broj crkvi (ne mogu da kažem crkava, zvuči mi grozno)

Prodavnica suvenira: 
Čajevi od biljaka sa Olimpa, uzela sam jednu ovu vrećicu da probam. 

Prema grčkoj mitologiji, koju svi u manjoj ili većoj meri poznajemo, na planini Olimp obitavali su bogovi, njih dvanaest, na čelu sa Zevsom, odakle su upravljali ljudskim sudbinama, a često i ratovali između sebe. Uvek mi je bilo zanimljivo da čitam o njihovim dogodovštinama jer su, sem besmrtnosti, imali tipične ljudske osobine poput samoljublja, zavisti, taštine. 

Vodopad ili Zevsovo kupatilo

Sa Olimpa smo se spustili do gradića Litohoro, gde smo napravili odmor za ručak i potom krenuli za Solun, udaljen 90 kilometara. Primetila sam da ima i turista iz cele Grčke - đaci idu na ekskurzije da bi se zabavili i ponešto naučili o svojoj zemlji. Litohoro je malo mesto koje se začas obiđe, sa dve-tri crkve, prodavnicom suvenira, restoranima i nedostatkom hladovine. 


Ovim završavam svoju malu foto-reportažu iz Grčke. Volela bih da i sledećeg meseca odem negde na put, samo mi je teže da se organizujem otkad imam psa - ne mogu da je vodim, a nije mi baš prijatno da je ostavljam drugima na čuvanje. Nije da se žalim, ne bih je menjala ni za sva putovanja na svetu. 

Коментари

  1. Mnogo ti zavidim sto si deo tako divne prirode i sto uzivas punim plucima :)
    Predivne fotke :)

    ОдговориИзбриши
  2. Joj baš ti je krasno bilo, sad se i meni negdje putuje :))

    ОдговориИзбриши
  3. Magična zemlja! Uživam u tvojim foto-putopisima :)

    ОдговориИзбриши
  4. Jao, pa ja tek sada vidim majicu <3 ne znam kako mi je ovo uspelo promaci o.O
    divna si <3

    ОдговориИзбриши
  5. NEDAVNO SMO POSETILI OLIMP U SOPSTVENOJ REZIJI,SVE STO SMO VIDELI NAS JE IMPRESIONIRALO,VREME JE BILO PRIJATNO,KARIDOPITA VEOMA UKUSNA,TAKODJE KUPISMO ORIGANO I PLANINSI CAJ ALI BEZ UPUTSTVA ZA KORISCENJE;KOLIKO BILJKE NA KOJU KOLICINU VODE?

    ОдговориИзбриши

Постави коментар