28.05.2014.

Dress dilemma

Hello sweeties! I bet every woman now and then asks herself what to wear for some special occasion and so do I. Hope that you can help me with my dress dilemma. I'm going to my sister's wedding in a couple of days and still haven't decided what to wear. Which one is better? The first or the second one?

Zdravo, dragi moji. Verovatno se svi vi nekad zapitate šta biste obukle u određenoj situaciji, tako ni ja nisam izuzetak. Pripremila sam dve haljine za venčanje svoje sestre, pa sam u nedoumici kojoj da se priklonim jer je ipak moja rođena sestra u pitanju, tako da je za celu porodicu to veoma bitan dan. Poslednjih meseci izbegavam da nosim mnogo nakita, jednostavno nemam želju da se kinđurim, a opet, moram da izgledam dovoljno pristojno i elegantno za ovu priliku. 

Najpre sam uzela ovu purpurnu (ili je to magenta?) haljinu, a dva meseca kasnije mi je nešto kvrcnulo u glavi pa sam uzela i ovu zelenu (zanemarite to što je izgužvana i pomalo ukrivo okačena). Šta mislite, koja je bolji izbor? Ili da nosim obe tj. da ostavim jednu u kolima pa se presvučem u međuvremenu?

Dress number 1/ Haljina broj 1

 Interesting colour/ Staps&Sequins/ Wear it with nude or golden shoes and probably with my hair up. I love the colour but I think my shoulders might seem a bit  wide (?). 

Dress number 2/ Haljina broj 2

Thin straps/ Great colour/ Simple/ Wear it with silver sequin heels/ But maybe it's too plain, even with bold bling-bling shoes (?)


Pomozite mi i napišite mišljenje u komentarima :-) 

21.05.2014.

Take care of each other


Hello! I'm not sure if people who live abroad are familiar with the alarming situation in Serbia, and recently in Bosnia and Herzegovina and Croatia as well. The rising flood waters have covered and destroyed several municipalities and the worst part is yet to come. Me and my family are safe but there are so many people and animals who weren't this lucky and who died or lost their homes for good. We already got support from Montenegro, FYR of Macedonia and Austria - it certainly shows that there are still lot of kind people in the world and I wish I could thank to all of them. Sometimes we're not aware of how lucky we actually are to be surrounded with people who love us and care for our good. Don't forget to give them a hug and tell them how much you love them.


Svi smo svesni ove teške situacije koja je zadesila Srbiju, kao i Bosnu i Hercegovinu i odnedavno Hrvatsku. Moja porodica i ja smo dobro, ali zato i treba da pomognemo ljudima koji nisu imali tu sreću i koji su ostali bez domova, bez najbližih, bez ičega. Ne očekuje se sad od nas žena da teglimo vreće s peskom, ali možemo pomoći na druge načine - sakupiti stvari (hranu, odeću, sredstva za higijenu...) i proslediti ih ugroženima. Ako ništa, svako od nas može poslati bar 1 sms i na taj način učiniti dobro delo za drugoga, a samom sebi taj dan učiniti boljim i smislenijim. Ponekad svoju sreću uzimamo zdravo za gotovo, kao i ljude koji nas okružuju i zaboravljamo da ih zagrlimo i kažemo koliko ih volimo. 
Nadam se da ste svi vi i vaši najmiliji dobro i da će brzo proći ova teška vremena. 

15.05.2014.

The Garden Of Evening Mists

''Vrt večernjih magli'' Tan Tvan Eng

Romani nominovani za Bukerovu nagradu gotovo redovno u sebi imaju notu sumornog, a tako je slučaj i sa ovim. Ne kažem da je to loše. Naša junakinja, malajska Kineskinja Jun Ling, sudija u penziji, priseća se svoje ne tako ružičaste prošlosti i života koji je zauvek promenjen i obeležen zbog boravka u logoru tokom japanske okupacije njene domovine. Nikad prežalivši to što je izgubila sestru, Jun Ling se, u velikoj želji da joj u spomen sagradi autentični japanski vrt i zbog toga guta ponos i odbojnost prema Japancima, obraća  za pomoć iskusnom i cenjenom, gotovo legendarnom vrtlaru, Japancu Aritomu. 

Odlomci:

Pred kinesku Novu godinu očekuje se od sve dece da dođu na večeru s roditeljima, makar i iz najzabačenijih krajeva sveta. Neizvršenje te obaveze smatra se nedostatkom poštovanja prema roditeljima, a to je najgori zločin za koji neko može biti optužen. Čovek može biti lopov ili ubica, ali ako se vidi da poštuje roditelje, društvo će mu - ili bar ono društvo u kakvom sam ja odrasla - sve to lakše oprostiti. 

***
Starcima je dozvoljeno da nemaju takta. Šta bi inače bilo zabavno u starenju?

***
Najsnažnije stigmatizovanje protiv tetovaža poticalo je od Kineza, koji su još od prvog veka u tetovažama videli nešto čime se bave samo varvarska plemena. Stavovi Kineza proširili su se u Japan od petog veka nadalje, kada su tetoviranjem kažnjavani kriminalci. Ubice i silovatelji, pobunjenici i lopovi, trajno su obeležavani vodoravnim prugama i malim krugovima na rukama i licu. Bio je to vid kažnjavanja zbog koga su postajali lako prepoznatljivi i koji ih je praktično odvajao od porodica i normalnog društva. 


Tan Tvan Eng nas vodi u egzotične predele jugoistočne Azije, otkrivajući za većinu nas Evropljana stran i neobičan svet. Ritam radnje nalikuje sporom, ali upornom dobovanju kiše koja se pojača i naglo rasprši pred kraj, ostavljajući nas istovremeno zbunjenim i zaintrigiranim. Iako na momente suviše usporena za moj ukus, knjiga je svakako solidno ukomponovana  i dovoljno dramatična da poželim da i drugu knjigu ovog pisca, ''Kiša na dar'', pozajmim iz biblioteke i pročitam. 


13.05.2014.

Black&Blue


Ovo je slikano prošle nedelje na Kalemegdanu. Nosila sam svoj omiljeni petrolej-plavi džemper koji, priznajem, nosim i češće nego što bi trebalo (kad se uhvatim za nešto, ne puštam). Nakon odlaska u biblioteku i tumaranja po prodavnicama u potrazi za haljinom za sestrino venčanje (što ste mogli da vidite na FB stranici), našla sam se s tatom u Knez Mihailovoj pa smo malo prošetali do Kalemegdana, gde smo uz sladoled pogledali izložbu posvećenu Beogradu u periodu Drugog svetskog rata. Nismo se mnogo zadžali jer nam je smetalo sunce, a i žurila sam kući na seriju :-) Iako je relativno toplo (ok, kako kad, danas baš i nije), još uvek se ne usuđujem da nosim letnje stvari jer sam ovih dana na ivici prehlade, a i sunce mi svake godine sve više smeta, pa koža počne da me peče nakon samo nekoliko minuta napolju, a katkad i kad se namažem kremom sa zaštitnim faktorom. Ja sam uvek lako crnela, retko kad bih izgorela, a poslednje dve-tri godine imam problema. Da li se vama čini da je sunce svake godine sve nemilosrdnije ili smo možda postali previše osetljivi od korišćenja raznih sredstava za zaštitu od sunca? 

10.05.2014.

Olympos


Skoro ceo jedan dan odvojili smo za fakultativni izlet i posetu najvećoj grčkoj planini Olimp, sa usputnim obilascima arheološkog nalazišta Dion i gradića Litohoro. Ovom prilikom bih htela da izrazim svoje žaljenje što u našoj državi, nažalost, vlada takva situacija da ogroman broj ljudi obavlja poslove za koje se nije školovao, za koje nije stručan, što se da uočiti i kada su turistički vodiči u pitanju. I ranije mi se dešavalo da putujem preko agencija koje vodiče zapošljavaju preko veze i čije neznanje isijava iz svake rečenice, koji ne znaju da beknu na engleskom niti na jeziku zemlje u koju godinama vode turiste. Ovog puta, dobili smo ženskog vodiča, Danicu, koja je bila veoma prijatna i ljubazna, ali toliko naporna za slušanje zbog čestih poštapalica (''znači'', ''u principu'') koje umeće u svaku rečenicu, kao i pleonazama. Na stranu i to, ali davanje pogrešnih informacija o grčkoj geografiji i istoriji smatram nedopustivim; tako smo čuli da se Trakija nalazi u zapadnoj Grčkoj, prema Jonskom moru, da je put od Soluna do Male Azije dugačak 14 hiljada kilometara i razne druge bisere za koje mi je žao što ih nisam zapisala i onda prosledila agenciji. 
To je, moglo bi se reći, jedina negativna stvar ovog putovanja, a sad, kad sam je pomenula, da nastavim sa opisom, odnosno slikama izleta jer će one najbolje dočarati lepotu prirode u koju smo zakoračili. 

09.05.2014.

The White Tower


This is a sequel to my previous post about my trip to Thessaloniki, Greece. Here are the photos I made in the waterfront, where the famous White Tower is. This symbol of the city is a monument of Greek struggle against the Turks. The Ottomans used is as a fort and a prison for torturing (and executing) the Greeks who wanted their freedom and their land back; therefore it was also known as The Blood Tower. Nowadays it is museum dedicated to the city of Thessaloniki. If you ever visit Thessaloniki, make sure you get into this tower (the ticket costs only 3 €) and climb all the way to the top. The view is just spectacular and below in this post you'll be able to see several shots I made from the top of the tower. 


Stiže nastavak prethodnog posta o Solunu. Ovog puta predstavljam vam slike nastale na obali grada, gde se nalazi čuvena Bela kula. Ovaj simbol Soluna predstavlja spomenik grčke borbe protiv neprijatelja, prvenstveno Turaka. Turci su za vreme otomanske vladavine kulu koristili kao tvrđavu, ali i kao zatvor za mučenje i pogubljivanje Grka željnih oslobođenja od okupatora. Zbog toga su je neko vreme nazivali i Krvavom kulom. Danas je to muzej posvećen gradu i promenama koje je podneo tokom vekova koji su prohujali. Svako ko poseti Solun, treba obavezno i da se uspne na vrh Bele kule (ulaz košta samo 3 evra) i uživa u spektakularnom pogledu na grad i more. Pri silasku možete zastati na svakom spratu i pogledati fotografije i video snimke koji govore o istoriji Soluna. 

Pogled sa Bele kule:

Uz more se prostire veliko šetalište, gde Grci ujutro šetaju pse ili džogiraju, dok se predveče ispuni brojnim šetačima, turistima i prodavcima koječega. 

Spomenik Aleksandru Velikom

Posetili smo i Srpsko vojničko groblje, Zejtinlik, gde je sahranjeno oko 8000 naših vojnika koji su učestvovali u proboju Solunskog fronta. Unutra se nalaze i grobovi ruskih, francuskih, engleskih i italijanskih vojnika, a centralni deo zauzima kapela ispod koje se nalazi kripta koja čuva ostatke jednog dela poginulih boraca. Nisam htela ovde da kačim slike groblja, ali ga svakako treba posetiti i na taj način odati počast našim precima koji su poginuli u Prvom svetskom ratu. 

Za kraj današnjeg druženja, sličica suvenira koje sam kupila, a sutra očekujte post sa Olimpa, kojim ću i završiti ovu malu grčku avanturu. 

07.05.2014.

Thessaloniki


Γεια σας!  I've recently come back from my trip to Thessaloniki, the city in northern Greece. It wasn't in my previous schedule at all - I booked a trip to Athens but it was cancelled, and then I was wondering whether to go to Krakow or to Milan instead, but Thessaloniki suddenly popped so we grabbed the opportunity. This was the first time I visited this place (if I don't count several hours I spent here on my way to Athens many years ago). It definitely wasn't love at first sight - the city seemed ordinary, a bit dirty and greyish. Gosh, how wrong I was! With every hour that passed, I liked Thessaloniki a bit more and now I know I want to go back there as soon as possible. Streets crowded with young people, vivid shop windows, long narrow terraces and great food painted my impressions that will never fade in my memories. 

Γεια σας! Nedavno sam se vratila s putovanja u Solun, glavni grad grčke pokrajine Makedonije, koji isprva uopšte nije bio u mom planu. Uplatila sam putovanje u Atinu, koje je potom otkazano od strane agencije, pa smo se između preostalih ponuda dvoumili između Krakova i Milana, i onda je najednom iskrsao Solun. Željni malo sunca (Beograd je tada bio u svojoj kišovitoj varijanti danima i danima), prihvatili smo i zaputili se preko 600km na jug. Pošto se sve vreme vozi autoputem, daljina nije predstavljala neki problem. Solun me na prvi pogled uopšte nije osvojio - činio se sivim, prljavim i tako običnim, ni u kom pogledu lepšim od Beograda. Kako sam se prevarila. Sa svaki satom provedenim u ovom gradu, moje mišljenje se menjalo u njegovu korist. Na odlasku sam ponela uspomene na sunčana jutra, dugačke, elegantne terase ukrašene cvećem, ulice krcate mladim ljudima, živopisne izloge bezbrojnih prodavnica i miris loukoumadesa. U Atini sam ostavila deo svog srca, ali ni Solun svakako nije naodmet posetiti.