Time, hold on


Prođe skoro i februar, a mene niko i ne pita da li sam spremna za proleće. Nisam. Volim ja proleće, mnogo, ali ono ne voli uvek mene. Redovno me počasti osećajem ne tako prijatne ošamućenosti, kada mi je teška glava i sve me mrzi. I kako onda da bavim milion obaveza koje me čekaju svakog dana? Da barem dan traje 30 sati i da mogu svakog dana bar jedan sat da dremnem. A možda ovo stanje ima sasvim racionalno objašnjenje, poput niskog krvnog pritiska koji me oduvek prati ili tako nečeg. Prethodna dva dana sam imala upalu mišića jer sam preterala s treninzima, trebalo je juče da me vidite kako sam nabadala u parku po ovom kamenju sa slike. Da li i na vas prestanak zime i prvi dani lepog vremena deluju omamljujuće i kao da imate manje energije nego inače? 

Nameravala sam da gledam dodelu Oskara, ali ipak više volim da spavam (mogla bih da pogledam sutra snimak), nemojte mi otkrivati ko je šta dobio (da li će Di Kaprio opet ostati praznih šaka?)
I ako imate neki recept za teranje ošamućenosti, dobrodošli ste da ga podelite sa mnom. 


Коментари

  1. Ma ti si frajerica i nije uopće čudno kaj te malo hvata umor... Nisam niti ja puno bolja, ali moram reći da je prošao jedan sat, radim rano ujutro, ali gledam red carpet s Oscara. Vidjet' ćemo do kada ću izdržati, ali ništa ne otkrivam (iako imam neke favorite što se haljina tiče...)

    ОдговориИзбриши
  2. Ja sam već danima kompletno ošamućena, što od prehlade, što od ovog ludog toplo-hladno vremena koje me dovodi do ludila. Ako saznaš neki dobar recept, samo proslijedi dalje :D

    ОдговориИзбриши
  3. I ja se osjećam tako kao ti već danima, liječim se većim količinama kave nego inače.
    Jaketa je divna! :)

    ОдговориИзбриши
  4. Анониман5. март 2016. 09:02

    Prolecni umor. Uvek me stigne. Ali, u mom slucaju, ni taj prolecni umor ne moze da zaseni radost koju osecam svakog jutra kada mi sunce obasja sobu! :-)

    ОдговориИзбриши

Постави коментар