Fiksna proteza - moje iskustvo


Zdravo svima! Danas s vama delim jedan malo intimniji tekst, koji govori o mom problemu sa zubima i čije sam rešenje dugo odlagala. Potrudiću se kasnije da pronađem i neku fotografiju iz ranijeg perioda, pa ću okačiti na svoju FB stranicu, čisto da vidite kakav je bio moj problemčić. 

Počeci: Gotovo odmah po izrastanju stalnih zuba, jedan od njih počeo je da pokazuje znake neposlušnosti, i to jedan od onih koji se uvek vide. Moja gornja leva dvojka. U početku samo blago isturena, kasnije se unela u rotaciju, dok nije počela da mi zagorčava život. Na tatin nagovor otišla sam kod zubara (u to doba sam se lečila na VMA), koji mi je snimio vilicu i počeo kolegama da objašnjava o nekakvim šrafovima i vađenju 4 zuba - polurazumljivo mrmljanje koje sam ja slušala otvorenih usta i koje se niko kasnije nije potrudio da mi prenese i objasni na način koji bih mogla da razumem. Svejedno, to što sam načula o vađenju 4 zuba odvratilo me je od namere da stavim protezu jer mi je delovalo suludo da žrtvujem 4 zdrava zuba ne bih li ispravila taj jedan. To, plus kuknjava moje sestre koja je u školskim danima nosila fiksnu protezu i redovno se žalila kako je boli, useca joj se u desni, ima krvarenja i slično, odvratilo me od razmišljanja o ispravljanju zuba na čitavu deceniju. Ubedila sam samu sebe da je taj moj istureni zubić simpatičan i da mi daje na osobenosti. Moram da kažem kako sam u svojim dvadesetim bila zaokupljena mnogim stvarima (fakultet, diploma, traženje posla, posao, udaja, preseljenje u drugu državu, propala trudnoća...) i nisam stizala toliko da razmišljam o svom izgledu i osmehu. 

Odluke: Međutim, krivi zub je vremenom počeo da biva još krivlji i uhvatila sam sebe kako počinjem da izbegavam da se nasmejem, kako zagledam tu dvojku iz raznih uglova u pokušajima da prokljuvim da li je to mnogo strašno i izgledam li kao Drakulina nevesta. Konačno, pola godine nakon porođaja odlučila sam da se dovedem u red, pa sam, uporedo sa ponovnim upisom u teretanu i izvlačenjem svežih pramenova, otišla i kod protetičara. Nakon pregleda su mi saopštili da će verovatno biti dovoljno da izvadim dve gornje osmice (a četvorke će mi ostaviti), tako da sam žrtvovala te zabačene zube ne bi li se ovi ostali malo raširili. Ja sam neko ko je navikao da ima zdrava sva 32 komada, tako da mi je najteži deo bilo upravo vađenje dva zuba. Sve ono što je došlo kasnije - stavljanje proteze, zatezanje žice, nešto komplikovanije održavanje higijene zuba i izbacivanje nezgodne hrane, uopšte nije bilo strašno. Ništa ne boli, jeste malo neprijatno, ali to je sve. Nakon stavljanja proteze, otprilike jednom mesečno se ide na kontrolu. Zubi se u početku veoma brzo ispravljaju, tako da to svakom uliva dozu motivacije; kasnije se taj proces usporava i nekad su potrebni meseci da bi se pomerili za milimetar. Ipak, to je sve individualno. 

Utisci: Dugo mi je trebalo da se nakanim; protezu sam stavila kad sam napunila 31 godinu, ali nikad nije kasno. To mi je jedna od pametnijih odluka u životu. Da sam bila upornija i tražila drugo mišljenje, odavno bih rešila taj problem, ali možda ću motivisati nekoga ko ovo pročita da odmah prione na posao. Krivi zubi imaju tendenciju da se još više krive, tako da nakon nekoliko godina možete završiti sa totalno drugačijim, da ne kažem deformisanim, osmehom. Ja i nakon skidanja fiksne proteze moram da nosim retenciju - to je vrsta providne folije koja se navuče na zube pred spavanje i drži preko noći - da se moji s mukom ispravljeni zubi ne bi vratili u pređašnje stanje. Navikavanje se odigrava veoma brzo, tako da to zaista nije problem. Ja bih fiksnu protezu nosila još godinama da su mi tako tražili, ništa mi nije smetalo, žuljalo me i slično. Imala sam neke male neugodnosti: jedenje na javnim mestima mi je bilo malo traumatično jer bi hrana mogla da mi se zakači za protezu i teško bih je skinula bez četkice; druga stvar je to što sam ja izabrala providnu protezu (a ne onu sivu, metalnu), koja bi vrlo brzo poprimila žućkastu boju od hrane i pića, tako da bi na prvi pogled delovalo kao da su mi zubi žućkasti. Zbog toga mislim da je možda bolje uzeti sivu protezu nego providnu jer ona neće požuteti. Providna izgleda fantastično kad je nova, tek stavljena, ali vremenom požuti i nikakve paste ne mogu vratiti da izgleda kao na početku, i malo je skuplja nego siva. 

Beljenje zuba: Neke ordinacije će vam, ukoliko kod njih stavite fiksnu protezu, nakon tretmana ponuditi besplatno beljenje zuba. Ja sam neko veme razmišljala i na kraju prihvatila jer su zubi zbog nošenja proteze bili pomalo neujednačene boje. Samo beljenje mi je bilo nimalo prijatan tretman, ali nisam zažalila zbog njega. To, naravno, nije trajno rešenje, pogotovo ako ste pušač. Ja ne pušim i ne pijem kafu, ali često pijem crni čaj. Neko ima prirodno bele zube, a da se i ne trudi mnogo oko njih, dok drugi nemaju. Ja nisam primetila neku drastičnu razliku, zubi mi nakon beljenja nisu izgledali veštački kao kod nekih ljudi s televizije, ali su svakako izgledali bolje nego ranije. 

Jedna od stvari koje sam čula je da se, kada nosiš fiksnu protezu, zubi više kvare. To se meni nije desilo. Možda zato što tada još više paziš, temeljnije pereš, koristiš i interdentalnu četkicu i češće ispiraš Paradontax vodicom. Ja sam nosila protezu dve (pune) godine i to je individualna stvar. Kod svakog od nas se različitom brzinom ispravljaju i poravnavaju zubi, tako da bi nekom možda trebalo duže, a nekom kraće. Koliko god trajalo, ja sam presrećna što sam se odlučila na taj korak i svakom bih savetovala da uradi to isto, i, naravno, onda održava to stanje. Ne kažem da je sada sve idealno, mogla bih i donju vilicu da sredim jer mi se i tu zubi malko guraju, tako da se možda odvažim i na to. Ali prvo malo da uživam u periodu bez proteze i pripremim se na traumatično vađenje donjih osmica, haha. 

Što se tiče cene, ona zavisi od toga koliko zuba će vam prekriti proteza. Kod mene je ona išla od šestice do šestice na gornjoj vilici, sedmice su bile slobodne, a osmice sam izvadila. Svi mi više volimo da potrošimo novac na neke lepe stvarčice, ali nema te šminke ili odeće koja će toliko doprineti našem izgledu i samopouzdanju kao što je pravilan osmeh. 


*Ovo nije reklamni tekst. Ja sam išla kod privatnog zubara, a za bilo kakve dodatne informacije mi se slobodno obratite na mejl.  

Коментари

  1. Svaka cast na istrajnosti! Ja sam kao mala nosila 5 i po godina protezu, ispravljala 3 anomalije, dolazila u BG svakog meseca zbog toga i ne zalim. Olaksavajuca okolnost u svemu tome je bila ta da sam protezu skidala tokom jela i vracala je nakon obroka. I meni su dvojke ostale malo krive, nisu mogli tada da mi sve isprave, ali sada, sa 35 g, stvarno nemam zelje da se ponovo hvatam u kostac sa time. Zato, jos jednom, svaka cast! :)

    ОдговориИзбриши
  2. Inace, zovem se Zvezdana. Ne znam zasto mi nije objavljeno ime... Izvini!

    ОдговориИзбриши
  3. Ja sam ta, koja je kao mala nosila protezu i gornju i donju i muke žive imala, jer me je bolela, usecala mi se, plus su mi, isto vađeni zdravi zubi. Nisam nosila fiksnu, jer mislim da je u to vreme 95 te retko ko imao par hiljada maraka da da na to i super je što je to vremenom postalo daleko povoljnije. :D
    Svaka čast na istrajnosti i baš mi je drago da si imala tako lepo iskustvo, to su stvari na koje čovek mora odvojiti i sredstva i vreme.
    Ja planiram ove godine da rešavam pitanje zuba i da redovnije odlazim kod privatnog zubara, jer nisam baš zadovoljna ovim državnim, koji, kod nas, problem rešavaju tek kada se zub upali, a o redovnoj popravci i održavanju ni reči. :D

    ОдговориИзбриши
  4. Da se prvo nadovežem na Ivanin komentar, ovde u Čačku kod državnog zubara više i ne može da se ide, leče samo đake, trudnice i penzionere, a mi "van kategorija" moramo kod privatnika = istih tih zubara iz Doma zdravlja. Srećom, ja sam oduvek zube lečila kod privatnog zubara koji ima ordinaciju u ulazu do mog, inače su školski i državni nekako stalno bili nadrndani, neljubazni, jedino na studentskoj poliklinici u Krunskoj imala sam divnu doktorku.

    Aleksandra, svaka čast na upornosti!:)

    Ja sam, kao i moja generacija Ivana :), od tih što su nosili one staromodne proteze sa žicom i gipsanim odlivkom, sredinom sirotinjskih devedesetih, pa praktično kroz čitavu osnovnu školu. Bilo je to pravo mučenje, sećam se da sam je morala skidati kada jedem, često sam je i noću krila pod jastukom, žuljala je, bila neprijatna, pa onda kontrole na petnaest dana, šrafljenje....Fiksne tada nisu bile dostupne, a kada su se pojavile prve, sa mojim srednjoškolskim danima, bile su (kao i sada) previše skupe.
    Srećom, ja nisam imala posebno ozbiljan problem sa izgledom zuba, naime, nisu krivi, ali mi je gornja vilica malo izbačena (i dan-danas), jer sam kao mala sisala prst do četvrte godine i bukvalno od polaska u školu sam počela i sa nošenjem proteze kako bi se to korigovalo. Uz to, meni su jedinice i dvojke primetno veće od ostalih zuba, pa sam kao mala ličila na zeca, a i dalje ih zovem "konjski", ali generalno sam zadovoljna, imam OK zube....barem one preostale, jer, drugi problem je taj što mi je vilica preuska, pa sam morala rano da izvadim sve šestice, dve sedmice i sve osmice, pa se šalim da sada imam pola zuba u glavi, ali se, srećom, ne primećuje.:)
    Uglavnom, nisam sigurna da bih se danas uhvatila opet u koštac sa protezom, pamtim to kao muku, iako je imala efekta.:)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ja sam imala prijatno iskustvo, verovatno zato što su privatni i državni zubari kao nebo i zemlja. Čula sam za dosta slučajeva premale vilice, i meni i sestri su se zubi gurali, pa moraš da povadiš neke da bi se ostali lepo raširili i onda se ni ne vidi da nisu svi na broju :-)

      Избриши
  5. Svaka čast Aleksandra na istrajnosti! Drago mi je da si svoj problem rešila, i da nisi imala loše iskustvo!☺ Meni je problem sa gornjom vilicom tačnije sa dvojkama i trojkama. Nisam volela zubara i jako sam se plašila odlasku kod njega, pa dva mlečna zuba koja su pritom bila i crna nisam izvadila ni u srednjoj skoli, tek pred kraj sam se odvažila na taj korak. Iako sam ih izvadila oni zdravi koji nisu imali prostora da se lepo rasire su se iskrivili �� Plus mi je jedinica nastradala kada sam bila mala od strane drugarice koja me je gurnula i direktno na kamen �� pa je i ona malo kraća i sa unutrašnje strane stanjena...Tako da se nikada lepo ne nasmejem, i to me jako nervira... Nadam se da ću u ovoj godini nešto promeniti po tom pitanju sa fiksnom i rešiti svoj problem! Hvala na divnom tekstu!

    ОдговориИзбриши
  6. Svaka čast! Moja kriva trojka gore mi nije smetala do skoro, al je sve češće zagledam i merkam. S obzirom da je bližim 34oj, sve mi više hrabrosti treba. A i bliži se vreme da deca počnu sa nošenjem. Ko zna, možda mi one i budu najveća podrška...

    ОдговориИзбриши

Постави коментар