Grčko blago / Irving Stoun

Ovo je knjiga za kojom su mi oči iskočile čim sam videla da je u pripremi i mislim da su to najlepše korice Vulkan izdavaštva. Kako sam nedavno uživala u Agoniji i ekstazi, očekivala sam da će mi se i Blago dopasti ili da će mi, u najgorem slučaju, biti prosek. 

''Grčka je dete ljubavi boga i planete Zemlje.''
U grčkoj svetlost nije nešto što dolazi spolja, što se posmatra. Ona se cedi kroz pore čovekovog tela i uma, dok ne postane sjajna snaga koja pulsira u ljudskoj tvrđavi, kao unutrašnja iluminacija, svojstvena svakom čoveku, dajući životu ne samo dobrotu nego i smisao. Grčko sunce ne greje kožu spolja, ono probija kroz svaki otvor i plamti u čovekovim grudima kao da kuca još jedno srce, šaljući kroz vene toplu krv života. 

U ovom romanu nam Stoun predstavlja Hajnriha Šlimana (ovde nazvanog Henri) i njegovu strast prema iskopavanjima prikazane iz perspektive Šlimanove supruge, Sofije. Zbog toga se ne bih složila s pretpostavkom da je ovo muški roman - ljudi vide šlem na koricama i odmah pomisle da je za dečake. E, nije. Sofija i njena vizura su ovde suviše zastupljeni i mi kroz njene oči sagledavamo Šlimana, radujemo se novim otkrićima i osećamo težinu njihove povremene razdvojenosti. Hronološki pratimo njihove živote od upoznavanja, kada su Henriju, sredovečnom raspušteniku,  isprovodadžisali sedamnaestogodišnju Sofiju Engastromenos, pa do Henrijeve smrti i događaja koji su usledili nakon toga. Takođe saznajemo o izuzetno značajnoj ulozi porodice kod Grka i velikoj privrženosti među njenim članovima.

- Kako se živi bez oca? Tata je uvek bio tu, svakog dana našeg života, sa širokim osmehom i zagrljajem, deleći s nama radosti i tešeći nas. 
- Znam. Za sve nas bilo je to kao da smo se jednog jutra probudili i videli da je Akropolj potonuo u provaliju i nestao. 

I, kao što je Mikelanđelu klesanje mermera bilo najveća strast u životu, tako se Henri osećao potpuno živim jedino na iskopinama, tragajući za davno iščezlim civilizacijama. Veličanje Homera i tumačenje Ilijade, koja je Šlimanu važna kao drugim ljudima Biblija, kao i upornost (ne zaboravimo pozamašna novčana sredstva koja je imao na raspolaganju) dovele su Henrija do neverovatnih otkrića. Mikelanđelo je želeo da stvara nešto svoje, a Henri da pronađe ono što je postojalo mnogo pre njegovog vremena: legendarno blago Troje. 

- Sreća..... Sreća! - Uzviknu on Sofiji. - Omiljena reč zavidljivaca i pakosnika... i nestručnih. Objašnjenje za tuđa dostignuća, koja oni nisu mogli da dosegnu. To je njihovo osnovno načelo, izrečeno u jednoj reči, koje služi kao opravdanje za to što u svom životu nisu ništa učinili. To sve spušta na njihov vlastiti nivo tromosti... Sreća! 

Šlimanova zaluđenost grčkim nasleđem ogleda se i u velikoj želji da ima grčku suprugu koja će mu roditi sina Grka. Svojoj posluzi nadevao je grčka imena, a u Atini je za sebe i Sofiju sagradio palatu Iliu Melatron, koja je danas muzej. 

Meni se roman o Mikelanđelu više dopao i snažnije sam ga doživela. Lepo je Grčko blago, i tu sam našla mnoštvo divnih citata, kao i delova Ilijade, ali nema onaj sjaj Agonije i ekstaze. Svejedno, preporuka od mene i za ovaj roman, drago mi je što sam ga pridodala svojoj kolekciji, a Žudnju za životom, Stounov roman o Van Gogu, nameravam da čitam na jesen. 

 Pitanje za vas: Da li ste čitali Grčko blago? Koji roman Irvinga Stouna vam se najviše dopao?

Коментари

  1. Zdravo Aleksandra, moram prvo da kažem da se veoma radujem kad vidim da ima nešto novo na tvom blogu. Na skorašnjoj akciji Vulkana sam uzela knjigu Žudnja za životom. Nadam se da ću se uskoro upoznati sa njegovim stilom pisanja, a još više se nadam da će me očarati.
    Veliki pozdrav.
    P.s. Veoma bih se obradovala kada bih čula da prekidaš mirovanje kad je youtube u pitanju. Verujem da nisam jedina. :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti mnogo, drago mi je da ljudi još uvek čitaju blogove, iako već godinama nisu u vrhu Internet medija. Za Youtube mi treba više vremena nego za pisanje bloga, tako da mu se ne mogu posvetiti, ali vidim da su nikli brojni novi kanali, pa možda ima nešto za tebe :-)

      Избриши
  2. Divno!:) Mnogo mi se dopao tekst, knjiga je takođe prelepo dizajnirana, a pošto me Šlimanov život, otkrića i odnos sa suprugom odavno intrigiraju, potražiću je obavezno. Drago mi je što je "Vulkan" preveo i objavio još Stounovih dela.

    ОдговориИзбриши
  3. Draga Aleksandra, danas sam kupila "Crnu lalu". Mnogo mi se dopalo kako si u svom videu predstavila ovu knjigu i odmah sam poželela da je pročitam .
    Danas sam se u "Vulkanu" divila luksuznom izdanju "Ane Karenjine" (samo mi se Kira Najtli nikako ne uklapa u Anin lik), i uopšte,stvarno su "ispoštovali" klasike.
    Baš si me zaintrigirala Irvingom Stounim,tako da mi je prva na listi knjiga o Mikelandjelu, jer vidim da je baš hvale.
    Pozz, radujem se svakom novom postu jer si stvarno sjajna

    ОдговориИзбриши
  4. Irving Stoun je moj omiljeni pisac i vecinu njegovih romana sam procitao. Svi romani su sjajni ali ipak je Agonija i ekstaza za mene najbolja.

    ОдговориИзбриши

Постави коментар