E, zabole me


Ko ne voli popularnu psihologiju i uvek izbegava taj odeljak kad se zadesi u knjižari? Ja. Ko se zainteresovao čim je video ovaj provokativan naslov? Opet ja. Da razjasnimo odmah, nisam kupila ovu knjigu, samo sam je pozajmila jer i dalje smatram da svoj novac mogu potrošiti na nešto što će me više usrećiti (kao ona Hogvorts šolja ili komplet Diminih knjiga kojima sam se častila ovog meseca). 


Svi mi koji koristimo društvene mreže, prvenstveno Instagram, sa svih strana smo zasuti reklamiranjem samoproklamovanih životnih trenera, motivatora i inih prodavaca magle. Ne kažem da niko od njih nije dobar u poslu kojim se bavi (uh, meni je i dalje teško da to pojmim kao pravi posao), ali nipošto ne verujem u to da je odjednom toliki broj ljudi postao stručan da bi drugima delio savete kako da žive svoje živote, ističući sebe kao primer. Mark Manson je američki bloger, moj vršnjak, koji razmišlja na sličan način kao ja - nema ništa loše u tome ako ste prosečni. Ne možemo svi biti izuzetni, najuspešniji, najatraktivniji, najkreativniji. Ako smo svi izuzetni, onda to automatski znači da niko nije izuzetan, zar ne? Ljudi se ili iz petnih žila upinju da postignu sve više, ili udaraju kontru, trudeći se da se bar istaknu po tome što su jadni i nikakvi i na taj način privuku pažnju. Teži se svemu sem osrednjosti. Po mom mišljenju, nema ništa loše u tome da si prosečan - to ne znači da si manje srećan od nekog ko je istaknut i uspešan. Kao nekom kome je majka još u srednjoj školi rekla ''Ti si totalno neambiciozna.'', meni je ova knjiga legla jer nije napisana od strane nekog ko se razmeće svojim uspehom i hvali šta je sve postigao već postavlja pitanja i daje konkretne primere iz života kada govori o određenim pojmovima. Koliko daleko si spreman da ideš? Čega si spreman da se odrekneš? Na primer, motivator na Instagram okači fotografiju svog isklesanog tela, poručujući drugima ''Možete i vi ovako''. Ali, on ne okači fotografije na kojima se znoji, gladuje, muči da bi postigao takvo telo, već samo krajnji rezultat. Uspešan biznismen se hvali svojom vilom i automobilima, putovanjima, a ne pominje beskrajne prekovremene sate koje ostavlja svojoj kompaniji, kao i stres na poslu. I tako naivni ljudi stiču pogrešnu sliku kako drugima ide super u životu i osećaju se manje vrednim. 


Ukratko, gledaj svoja posla i ne upoređuj se s drugima jer time sebi možeš naneti štetu, poput Dejva Mastejna, gitariste grupe Megadet, koji je na početku karijere izbačen iz Metalike i koji se, ma koliko Megadet bio uspešan bend, celog života upoređivao s Metalikom, čiju popularnost nije mogao da dostigne, umesto da uživa u sopstvenom uspehu. S druge strane, imamo primer Pita Besta, bubnjara koji je izbačen iz legendarnih Bitlsa (i čije je mesto zauzeo Ringo Star), koji je zapao u depresiju i odao se piću, ali je , zahvaljujući tome što je izbačen iz Bitlsa, upoznao svoju buduću suprugu, kasnije s njom dobio i decu - životni prioriteti su mu se promenili i imao je ispunjeniji život nego da je ostao u grupi. Ponekad je sve do našeg ugla gledanja. 

Ponekad i nije. Moram da izrazim nevericu i (ponekad) gađenje kada čitam samouverene izjave kako ništa u životu nema polaritet, ništa nije pozitivno ni negativno, već zavisi isključivo od toga kako mi gledamo na stvari. Možda bih i mogla da svarim takvu filozofiju da nemam dete. Gubitak deteta je najužasnija stvar koja može da nas zadesi i smatram da nema pozivnih stvari. ''Dete mi je mrtvo, dobra strana je što ne moram da mu plaćam školovanje, a mogu i više da putujem i posvetim se sebi.'' Da li postoji neko ko zaista može tako da gleda na stvari? Sam Mark priznaje kako je na svom blogu dobio gorak komentar od čoveka čijeg je sina pregazio kamion i da nije znao šta da mu odgovori. Prosipanje mudrosti od strane nekog ko ima dvadesetak godina i tek je počeo da otkriva život je zaista besmisleno, a Instagram je pun takvih gurua. Ljudi daju stotine evra na njihove kurseve, radionice, u nadi da će biti jednako ''uspešni''. Nedavno sam videla kako žena u knjižari daje 6600 dinara na 3 knjige najpoznatije (hrvatske) motivatorke na našim prostorima. Njen novac, neka ga troši kako hoće. Verovatno će joj pružiti kratkotrajnu motivaciju, koja dajbože da potraje do izlaska sledeće knjige jer, zaboga, lajf kouč je toliko pun mudrosti da ne može sve da smesti u jednu knjigu. Zašto ovo sve pominjem? Zato što mi je dosadilo da mi iskaču iz frižidera kojekakvi gurui s reklamiranjem svojih knjiga, kurseva, deljenjem motivacionih citata i instant mudrolija. Toliko su se namnožili da je postao pravi izazov izbeći ih i gledati svoja posla. Hvala im, ne želim prosvetljenje, srećna sam u svojoj prosečnosti (pogledajte naslov ovog posta).  

Коментари

  1. Draga Aleksandra, moram ti priznati da mi se tvoj tekst toliko svideo, upravo jer su lični zaključci i razmišljanja povodom knjige potpuno (u najpozitivnijem smislu) zasenili samu knjigu! O njoj sam, inače, prvi put čitala na Sandrinom blogu i čim sam videla ovaj naslov, pretpostavila sam da je prevedena kod nas (Sandra je pisala o originalu). Mada nikako nisam, ne pobornik, koliko uopšte zainteresovana za ovaj tip štiva/predavanja, čini mi se da je ovde reč o drugačijem pristupu kome bih dala šansu.
    Što se "motivatora" tiče, imam utisak da sada svako (misli da može) to pokušava da bude....isto tako, zaziranje od prosečnosti mi je smešno i glupo, jedan od pokazatelja je npr. pomama za fakultetskim obrazovanjem, a svaka masovnost samo diskredituje sve to, jer, budimo realni, ne možemo svi biti izuzetni, niti moramo - dovoljno je truditi se da budeš najbolji u onome što radiš u životu, bilo to kuvanje ili astrofizika, svako ima svoju namenu i svrhu, samo što nije svako spreman da to prihvati...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Da, treba realno sagledati svoje mogućnosti i zaista mnogo toga (čak i sama naša sreća) zavisi od toga kako ih prihvatamo. Neko može biti uspešan u poslu, a nesrećan, dok ima zadovoljnih ljudi koji nisu postigli bogznašta :-D Akademskih građana na sve strane, to je postalo nešto što se podrazumeva. Ja sam sad sa svojim završenim četvorogodišnjim studijama prosek ili čak i ispod toga, pošto većina ima master.

      Избриши
  2. I ja sam neko ko u širokom luku zaobilazi police sa popularnom psihologijom.Jedna moja drugarica ima zanimljivo razmišljanje, da ljudi koji imaju probleme(a, ko ih nema, u većoj ili manjoj meri) počinju da traže izlaz konsultujući razne stručnjake i "stručnjake" , pa im se psihologiju učini toliko interesantnom da pomisle da i sami mogu time da se bave.Zato i imamo toliko samoproklamovanih motivatora, gurua, ili kako se već nazivaju. Naježim se kad čujem da nekome padne na pamet da može da se bavi ljudskom psiho nakon završene dvomesečne radionice.
    Nedavno sam na Facebook-u pročitala post u kome jedna moja poznanica opisuje svog kolegu zgrožena njegovom prosečnošću, jer, zaboga, njegova prosečnost se, po njoj, ogleda u tome što je sve uradio "na vreme". Zaposlio se, oženio do tridesete, potajno priželjkuje sina , raduje se letovanju u Pefkohoriju...Po meni, to je slika srećnog čoveka.
    Imala bih na ovu temu još toga da kažem, ali drugom prilikom.
    P. S. Nadam se da će uskoro biti neki "izveštaj" o tom kompletu Diminih knjiga, jer sam veliki obožavalac i oca i sina. Pozz, 😊

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Taj kolega i meni deluje srećno :-)) A radionice niču kao pečurke posle kiše, baš kao što si napisala, završiš kurs od 2 meseca i stručnjak si.
      Što se tiče Dime, verovatno ću Robina Huda prvog; nadam se uskoro.

      Избриши
  3. Slični su nam utisci, ja još nisam završila, ali mi se za sada dopada, jer slično razmišljam kao autor, mada u nekim trenucima mi i on deluje pomalo pretenciozno, ali videću još do kraja.😆I dalje neću posezati za knjigama popularne psihologije, ali mislim da je ova sasvim ok i da može da pruži temu za razmišljanje i novu perspektivu, ni ne očekujem nekako da mi promeni život.😆

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Jeste i on ponegde pretenciozan i ima tih ego tripova - ja sam uzela jer sam se zbog nečeg bila iznervirala na poslu i onda zgrabih ''E, zabole me'', da se malo izduvam :-D Nije mi bilo loše kao izlet iz uobičajenog štiva za čitanje, mada se zaista ne pronalazim u tome toliko da bih nastavljala.

      Избриши

Постави коментар