Dževdet-beg i njegovi sinovi / Orhan Pamuk

Ovo je knjiga koja mi je obeležila prelazak iz jeseni u zimu - trebalo mi je 2-3 nedelje da je pročitam (ok, usput sam pročitala i prva dva dela Harija Potera) i danas sam je konačno završila, pa sam htela da vam prenesem utiske dok nisam zaboravila šta sam pročitala. Počela je zaista obećavajuće i uvukla me u život trgovca Dževdet-bega, u Tursku na početku 20. veka i ulice Istanbula u kome su živeli različiti narodi različitih veroispovesti. U to vreme je bilo neobično, da ne kažem ispod časti, da jedan musliman bude trgovac, već je to zanimanje mahom bilo rezervisano za Grke, Jevreje i Jermene, tako da je Dževdet-beg povremeno osećao potcenjivačke poglede svojih sunarodnika. Opisan nam je njegov odnos sa starijim bratom Nusretom i dani koje je provodio iščekujući venčanje sa svojom izabranicom Nigan. Prvih 200 strana knjige mi je zaista bilo sjajno i već sam je videla kao favorita meseca, u najmanju ruku. Međutim, taj prvi utisak je izbledeo. 

Roman je podeljen u tri nejednake celine: prva nam govori o Dževdet-begu, druga o njegovim sinovima Osmanu i Refiku,  kao i o njihovim poznanicima Omeru i Muhitinu, i u nešto manjoj meri o kćeri Ajši. Treći, najkraći deo, pripao je unucima, tačnije, unuku Ahmetu, mladom umetniku. Vremenski period u koji je smeštena radnja je 1905-1976. godina (s decenijskim preskocima). Zbog čega mi se ova knjiga nije dopala? Najpre, zbog likova. Nemam utisak da su dovoljno definisani, izmiču mi njihove emocije (uprkos neretkim unutrašnjim monolozima) i nisam uspela da se vežem ni za jednog lika. Druga stvar je politička situacija koja se provlači kroz ovaj Pamukov roman - smena starog režima novim, rađanje republike, ideologija i revolucija - iskreno, mene ta oblast ne zanima, a, uzevši u obzir da govorimo o Turskoj u prošlom veku, nije mi preterano ni bliska, pa da se zainteresujem (sad ću samu sebe da demantujem jer mi se dešavalo da uživam u peloponeskim ratovima, čitam o Sparti i Atini, Cezaru i Oktavijanu...). Mene zaista nije bilo briga ko je od likova socijalista, demokrata, republikanac, tako da su mi ti delovi bili dosadni. Volela bih da sam dobila pravu porodičnu sagu s razrađenim likovima i njihovim međusobnim odnosima - ovako imam utisak da su svi oni samo stavljeni na istu scenu, bez posebne interakcije. Znam da je ovaj roman prilično hvaljen i da se nekome neće dopasti moje viđenje, ali, kao i uvek, pišem svoje utiske bez tuđeg uticaja i ne mogu reći da sam uživala u čitanju kad nisam. Volela bih da je bilo više Dževdet-bega u njoj, a manje sinova i njihovih drugova. 

Ovo je prvi Pamukov roman koji sam pročitala. U ruke mi je pre više godina dospela njegova knjiga ''Zovem se crveno'', ali nisam uspela da pročitam više od 5-6 strana i vratila sam je u biblioteku. Zato sam rešila da pokušam s nečim drugim, verovatno prijemčivijim, ali ni tu nisam ostala oduševljena. I sad ne znam da li da probam još koje njegovo delo (ali da nema 700 strana), pa, ako ste pročitali više knjiga ovog pisca, preporučite mi nešto. 

Коментари

  1. Kako je meni ova knjiga bila dosadna!:(((( Baš, baš me razočarala. Nekako se vidi da mu je to bio prvi roman, iako je nagrađivan tačno osetiš početničku nesigurnost, nerazrađenost.
    Inače, moram naglasiti da volim Pamuka, dopada mi se kako piše i pročitala sam skoro sve njegove prevedene romane, međutim, ovaj i "Bela tvrđava" mi se uopšte isu svideli....
    "Zovem se Crveno" mi je odličan, ali uvek najviše preporučujem "Sneg", "Crnu knjigu" ili zbirku eseja "Istanbul". To su možda i najbolje iz njegovog opusa za početak, tj. upoznavanje - u suprotnom može da te odbije to što često zna da "ugnjavi", pa mnogi odustaju od daljeg čitanja Pamuka, a to je zaista šteta.
    "Čudan osećaj u meni" mu je isto dobar roman. Volim njegovo dočaravanje duše Istanbula, sa toliko pažnje, ljubavi i poznavanja.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala na preporukama, rešila sam onda da čitam ''Sneg'' kad mi se bude ukazala prilika :-) Moja drugarica trenutno čita ''Čudan osećaj u meni'' i sviđa joj se.

      Избриши
  2. E, da, politika je neizostavan deo većine njegovih knjiga, gotovo opsesivna tema, da znaš za ubuduće.:)
    Ta smena režima u Turskoj sredinom XX veka, sukob konzervativaca i modernih, provlači se kroz svaku knjigu koju sam do sada pročitala, vidi se da mu je baš važno, verovatno i glavni razlog što je dobio Nobelovu nagradu. Npr, hapšenja i progoni novinara, stranke, bunt protiv režima....bez toga uglavnom ne može da prođe.

    ОдговориИзбриши
  3. Ja sam pročitala samo "Istanbul", i mnogo mi se dopao. To je ujedno i njegov autobiografski roman.
    Čitala sam ga baš dugo, jer mi se učinilo da nema radnju koju treba pratiti,ali sad uvidjam grešku.
    Definitivno bih ga preporučila.
    Orhan Pamuk je javno rekao da je nad Jermenima i Kurdima u Turskoj počinjen genocid, zbog čega je bio gonjen,protiv njega je vodjen sudski proces koji je prekinut pod pritiskom javnosti.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Šta ću sad, moram i ''Istanbul'' da uvrstim na spisak :-D Sam grad me nije preterano oduševio, ali verujem da je knjiga veoma interesantna.

      Избриши
  4. "Istanbul" jeste autobiografsko delo, ali, važno je i to naglasiti, nije roman, već zbirka eseja o gradu. Zato se i čita (moje iskustvo je identično) sporo, jer obiluje istorjskim podacima i savršeno lepo prepliće prošlost grada sa privatnom istorijom pisca, uključujući i to kako je (Pamuk) otkrio stvaraoca u sebi. Što se fikcije tiče, ona je takođe ispunjena njegovom ličnom pričom, možda "Muzej nevinsoti" u najvećoj meri od svih.
    Izvinjavam se zbog upadice.:)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Nemoj da se izvinjavaš jer si u pravu.Propustila sam da napišem, da uporedo sa piščevim odrastanjem pratimo priču o gradu.
      Ja sam roman čitala 2-3 godine, ostavim, pa nastavim, i tako u krug. Dešavalo mi se da zaboravim imena,pa sam morala da se vraćam radi podsećanja. Treba sporo prelaziti, ali u kontinuitetu, bar je to moj utisak.

      Избриши
  5. Meni je još bilo izuzetno zanimljivo i to kako prepliće priče o svojoj porodici i odrastanju, ilustrovane privatnim fotografijama, sa starim predanjima iz istorije Istanbula, arhivskim spisima, isečcima iz devetneasetovekovne štampe....baš, baš mi je bilo kao da čitam neki divni putopis. "Zajedno smo rasli, grade, ja i ti" - uvek me privlačio Istanbul, ali zbog Pamuka sam ga dodatno zavolela "na neviđeno", prosto te zarazi svojom privrženoću, iako ga istovremeno najstrože kritikuje.
    Eto, mislim da sad nema dileme sa kojom knjigom da mu Aleksandra pruži novu priliku!:)
    "Čudan osećaj u meni" je isto, pamtim, ostavila tako topao i lep utisak na mene.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. *devetnaestovekovne
      (tastatura mi se ote kontroli)

      Избриши
    2. Da, da, potpuno delim tvoje impresije. Ja sam bila malo iznenadjena koliko je, u periodu njegovog odrastanja, Istanbul bio liberalna sredina. Da sad ne otkrivam previše, ali dovoljan je pogled na porodične fotografije, otac, tetka, stričevi, svi intelektualci... a, tek majka...
      Ovu knjigu sam dobila na poklon, i juče sam opet krenula da je čitam,kao pripremu za put u Istanbul koji priželjkujem od detinjstva.
      A, čula sa da mnogi hvale "Muzej nevinosti" i da takav muzej zaista postoji u Istanbulu.
      Pozz

      Избриши
  6. U pravu si, istoimeni muzej zaista postoji, otvorio ga je sam Pamuk, kao neku vrstu "žive" dopune njegovom romanu. To sam saznala baš čitajući tu knjigu.:)

    ОдговориИзбриши
  7. Пробала сам да читам "Зовем се Црвено" и "Нови живот", није ми ишло. Тако да сам одустала и од Памука...

    ОдговориИзбриши
  8. I never have read anythig of this author, will not try as well after this
    www.stylebasket.in

    ОдговориИзбриши
  9. Анониман25. мај 2020. 15:41

    Skoro sve sam pročitala od Pamuka, ali mi se ne sviđa. Preopširan je, ponekad dosadan, ponavlja se, kao da na silu piše. Likovi mu nisu ubedljivi, misli su mu blede, nijedna me nije protresla, naterala na razmišljanje, nijednu podvukla nisam. A čitam ga zato što se u mojoj školskoj biblioteci nalaze skoro sva njegova dela. Sve u svemu deluje mi mlako i neimteresantno. Iako je negde izjavio da mu je jedan od uzora Andrić, daleko je on od njega.

    ОдговориИзбриши

Постави коментар