Careva balerina

The true memoirs of Little K. / Adrienne Sharp

Za Matildu Kšesinsku, poljsku balerinu, nisam čula dok nisam pogledala film i, pošto mi se dopao (ruski jezik, scenografija, a glavna glumica je zbilja Poljakinja - volim takve detalje), nisam se mnogo premišljala kad sam saznala da ova knjiga govori upravo o priči o njoj i Nikolaju Drugom, poslednjem ruskom caru. Takođe sam dobila preporuku od jedne žene u knjižari, a sama knjiga je bila na nekom sniženju za 300 dinara prošle godine, tako da se nisam dvoumila (znam da su ovakvi podaci nebitni, ali često ne mogu da odolim i ubacujem ih jer svaka knjiga u mojoj biblioteci ima priču o tome kako je dospela u moje ruke, pa volim da podelim s vama). Knjiga i film nemaju mnogo dodirnih tačaka - film se završava proslavom krunisanja Nikolaja II, dok knjiga obuhvata mnogo duži vremenski period i  predstavlja memoare starice od 99 leta, koliko je Matilda poživela. 

Možda bi se na prvi pogled reklo da je ovo još jedan istorijski ljubić, bez posebne vrednosti, ali ja sam uživala u opisima carske Rusije, raskoši, kao i u delovima koji govore o radu u pozorištu. Sama Matilda potekla je iz porodice koja je život posvetila daskama koje život znače i koja je, zahvaljujući svom šarmu i carevićevoj naklonosti, uspela da se izdvoji iz gomile. Roman je pisan u retrospektivi, dakle, na početku zatičemo vremešnu Matildu koja se priseća svoje mladosti, priznajući nam da nikada nije bila lepotica, da je bila vrlo niska i sitna, ali da je u sebi imala vatru, strast kojom je mogla da zainteresuje muškarce i obezbedi njihovu naklonost. Iako daleko od savršene, ona jeste junakinja s kojom čitalac može da se poistoveti i bude na njenoj strani, posebno nakon dolaska Revolucije, kada nastaje borba za goli život. Anarhija koja podrazumeva pljačku, silovanja i ubistva zahvatila je Rusiju, u tren oka preokrenuvši živote carske porodice i njenih štićenika. Sama Matilda uživala je carevu zaštitu i, pored titule glavne balerine Marijinskog teatra (prima ballerina assoluta), dobila je izdašnu sumu novca da bi živela na visokoj nozi, tako da je do Revolucije živela u ušuškanom svetu koji nije znao za glad i bolest. Zlaćani krovovi Ermitaža, dvadesetak palata namenjenih carskoj porodici, Faberžeova jaja i svi dragulji Sibira i Urala činili su nestvarnu raskoš i privilegiju malobrojnih, koje su se oni koji su uspeli da izbegnu iz ratom zahvaćene Rusije prisećali do kraja života. 

Kada je najzad stigao u kasni sumrak, na čizmama je doneo žuti pesak sa puteva, a na odeći miris procvetalog jasmina i đurđevka koji su rasli pored njih. Ostali smo na terasi i slušali slavuje koji bi ućutali tek sa svetlošću i činilo se da smo, kad smo najzad otišli u moj krevet, sa sobom poneli i ptice i đurđevke.

Kako je u pitanju roman, treba uzeti s rezervom sve što piše u njemu (zapravo, ni istorijskim udžbenicima ne treba verovatni stoprocentno, a kamoli ovakvom štivu). O Matildi nema mnogo istorijskih podataka, slučajno ili namerno, i navodi se da je bila konkubina Nikolaja Drugog pre (i samo pre) nego što se oženio i da je nakon Revolucije pobegla u Francusku. Bilo je glasina o njenim vezama s kneževima Sergejem i Andrejem (za kog se kasnije udala), a Adrijen Šarp nam je ovde na svoj način predočila Matildin život, oslanjajući se na brojnu literaturu o carskoj Rusiji, a dopalo mi se to što je izvestan deo posvetila baletu i opisima pozornice. Dakle, ovde nema toliko romanse koliko bi se možda dalo naslutiti na osnovu izgleda knjige, što mi se svidelo. Više je koncentrisana na istorijske događaje, ima ponešto o običajima, društvenom životu; nema mnogo dijaloga, ali obiluje opisima Rusije tokom vladavine poslednjih Romanovih

Ruski običaj je bio da mladoženja pokaže svoj dnevnik mladoj na veče njihovog venčanja, da bi joj otkrio svoj prethodni život i veze koje su u njemu postojale. Tolstoj je to uradio sa svojom ženom, Sonjom, a Niki sa Aliks, koja je i sama počela da zapisuje na tim stranama (...)

Preporuka za one koji vole istorijske romane i uživaju da čitaju o dobu Romanovih. Knjiga ima oko 300 strana, izdavač je Vulkan. Moja jedina zamerka na ovo izdanje odnosi se na to što lektor nije obratio pažnju na prisvojne (pridevske i povratne) zamenice i nije načisto s tim kad treba da stoji moj, njegov, a kada svoj, na tim delovima bi mi oko malo zapelo, da tako kažem. A ja vazda umesto Kšesinska govorim Knešinska, ne znam u čemu je moj problem. 

Коментари

  1. Odlična recenzija!:)
    Pre nekoliko godina, ovu knjigu je drugarica kupila kao poklon za rođendan jednoj koleginici, a ja sam zbog naslova i korica mislila da je u pitanju istorijski ljubić, pa sam je brzo zaboravila. Onda se pojavio film "Matilda", pa sam se zainteresovala za život balerine Matilde Kšešinsk)aj)e, o kojoj prethodno nisam znala ama baš ništa, pa sam istraživala i iščitavala sve što sam mogla da nađem iz istorijskih izvora. Živela je zaista dugo, burno i filmski uzbudljivo. Mislim da je nepravedno što je, zbog bure koju je film podigao, uglavnom posmatraju i znaju samo kao ljubavnicu Nikolaja II...Roman sam, zanjući sve ovo i obrativši više pažnje na sinopsis sa korica, kupila prošle godine, na jednoj od tih akcija za 300 din. i jedva čekam da mi dođe na red za čitanje, posebno posle tvoje preporuke i bližeg opisa. Hvala!:)

    ОдговориИзбриши
  2. I meni ovo zvuci veoma interesantno i ide na spisak! :) Nisam cula za roman, za film, jesam ali nisam ga gledala. Hvala na preporuci! :))

    ОдговориИзбриши
  3. Ja sam se posle film zainteresovala za život čuvene balerine i dosta sam čitala o njenom životu, odnosno onoliko koliko sam mogla da nadjem.
    Knjigu dugo tražim. Rasprodata je😞.
    Odlučna preporuka, a koliko vidim na Instagramu, rekla bih da je sledeća na redu "Doktor Živago" 😊?
    Pozz, 🌺

    ОдговориИзбриши
  4. Verujem da je zanimljiva i knjiga i njen zivot, ali mislim da je to sve previse isforsirano i film i knjiga zbog obelezavanja stogodisnjice Revolucije. P.s. Jedva cekam utiske o Doktoru Zivagu ❤️

    ОдговориИзбриши

Постави коментар