Ema - Aleksandar Mekol Smit


Ovaj roman pripada ediciji koja objedinjuje nekoliko klasika Džejn Ostin interpretiranih od strane savremenih pisaca (pored Eme, znam za Razum i osećajnost Džoane Trolop). Nekoliko puta sam pominjala škotskog pisca Aleksandra Mekol Smita i njegove romane koje smatram vrlo pitkim i prijatnim za čitanje, tako da nije začuđujuće što sam se na prethodnom Sajmu knjiga počastila Emom (a dodatni plus je što se zove isto kao moj pas, haha). Original tj. Emu Džejn Ostin sam čitala pre više godina i nije ostavila neki povoljan utisak (zapravo, od 4 njena romana koja sam pročitala, dopao mi se samo Gordost i predrasude). 

Roman je smešten u 21. vek, ali ne primećuje se velika razlika u odnosu na doba Džejn Ostin - moguće da u engleskoj provinciji među višim društvom nije bilo nekih promena u rasponu od dva veka, sem što likovi vozaju automobile i šalju mejlove. I dalje su prisutne čajanke, piknici i večerinke, učtivi i uvijeni razgovori među ljudima, ali nema toliko romanse i raspredanja o osećanjima kao kod Džejn Ostin. 

Ostinova je sama izjavila da lik Eme nije stvorila da bi bio dopadljiv ljudima - Ema je razmažena, tvrdoglava devojka, s očiglednim viškom slobodnog vremena jer se više bavi tuđim životima nego sopstvenim. Voli da prokomentariše svaki razgovor, čak i kada nema dovoljno znanja da se uključi. Otkriva čari provodadžisanja i upliće se u živote ljudi iz svoje okoline, pokušavajući da ih spari na način na koji je sama procenila da je najbolji. Tu su Džordž Najtli, ugledni sused i naslednik velikog imanja, gospođica En Tejlor, koja je bila guvernanta Emi i njenoj sestri Izabeli, dobroćudna Harijet Smit, tajantsvena Džejn Ferfaks, brbljiva gđica Bejts, vikar Filip Elton, mladi Frenk Čerčil i još nekolicina. Nema mnogo likova, a roman je u pravom Mekol Smitovom stilu, što podrazumeva česte osvrte na ljudsko ponašanje, etiku i blage primese filozofije. Ponešto o drugim njegovim romanima možete naći OVDE

''Joj, hvala ti'', odvrati Harijet. ''Inače baš i ne volim da upadam ljudima u kuću bez najave. Uvek se pribojavam da su možda u klozetu ili nešto slično.'' 

Moram priznati da mi se Smitova interpretacija dopala mnogo više od originala, njegove knjige volim, a i vi već znate da nisam veliki ljubitelj Džejn Ostin. Znam da se njena dela smatraju klasicima, što bi podrazumevalo da su svevremena, ali meni su bila mnogo prihvatljivija u periodu srednje škole, otprilike, a u ovoj fazi života mi jednostavno ne drže pažnju i smatram ih šablonskim i razvučenim (uz izuzetak G&P, koja mi je prilično draga). 

Gospodin Vudhaus podiže novine i nastavi da ih čita. Tema je bila suviše bolna da bi se razgovor nastavio - barem za njega. Gospođica Tejlor je sada bila izgubljena, i pored toga što je telefonirala da kaže kako će ona i Džejms svratiti oko četiri posle podne na čaj. Naprosto neće biti isto. Pitao se o čemu će razgovarati. Moraće da razgovaraju o nečemu, zato što, kad ti ljudi dođu u posetu, moraš nešto da im kažeš, i oni ti moraju nešto odgovoriti. Drugačije je kad žive s tobom; tada možete provoditi vreme u ćutanju, ako nemate ništa novo da kažete, ili možeš reći šta god ti padne na pamet, ne očekujući nikakav odgovor. 

Mnogo mi se dopada kako Mekol Smit s lakoćom ubacuje neka važna životna pitanja, tek toliko da nas zagolica, a ne raspreda mnogo o njihovom rešenju, već nastavlja započetu priču - baš kao i mi kojima u toku dana na pamet padaju svakakve apstraktne stvari, ali se ne zadržavamo mnogo na njima nego obavljamo svakodnevne poslove kojima smo zaokupljeni. 

Samizdat inače ima mnogo lepih izdanja i uvek mi bude žao što ne kupujem više njihovih knjiga, ali eto prilike da to ispravim ove godine. Zasad imam nešto više od 10 njihovih romana (uglavnom je to A. M Smit :-)) Smitova Ema ima 300 strana, što je taman, ako mene neko pita, a kako je nastala fotografija za ovaj tekst, možete videti na mojoj FB strani. 

Коментари

  1. Čim sam ugledala naslov i fotografiju, pomislih kako je savršena simbolika zbog Eme!:)
    Nisam ništa čitala od Mekol Smita, iz nekog meni neobjašnjivog razloga stvorivši predubeđenje da je plitak i trivijalan. Međutim, primetila sam da ga u biblioteci prilično traže i sada mi deluje da je zabavno štivo u pitanju, kome bi vredelo pružiti šansu.
    Slažem se sa tobom po pitanju Džejn Ostin. Ponekad mi se čini kao da sam je "prerasla" i uvek su mi, npr, sestre Bronte bile draže. Doduše, mnogo volim "Nortangersku opatiju", taj roman bih ti od srca preporučila jer je kratak, a potpuno drugačiji od ostalih njenih, tako da bi ti verovatno prijao. E, sad, "Emu" jedinu iz njenog opusa nisam čitala, ne znam zašto me nikad nije privlačila. Zapravo, mislim da znam, kriva je ekranizacija sa Gvinet Paltrou koju nimalo ne volim (mislim na Gvinet)!
    Ali, kada govorimo o savremenim interpretacijama "Eme", moram da spomenem film "Clueless", koji obožavam još od detinjstva i mislim da je sjajna, sveža varijanta klasične priče.:)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Haha, i ja nekad Emu zamišljam kao Gvinet, mada sam čitala knjigu pre ekranizacije. Nortenegerska opatija je poslednja tj. četvrta knjiga Dž. Ostin koju sam pročitala i najmanje mi se dopala (pročitala sam je pre 3-4 godine, dakle, ne tako davno), nekako mi se svaka njena knjiga manje i manje dopadala (a čitala sam ovim redom ''Gordost i predrasude'', ''Razum i osećajnost'', ''Ema'' i onda ''Nortenegerska opatija'') i tako sam rešila da ne dovršim ceo njen opus jer sam se očigledno zasitila.
      Smit jeste laganica, ali jedna od boljih :-) Ima više različitih serijala, kao i samostalnih romana. Npr. serijal o Bocvani je dinamičan i zabavan, dok je edinburška edicija puna unutrašnjeg monologa i etičkih pitanja, pa kome se šta svidi.

      Избриши
  2. Ja sam davno započela "Prva damska detektivska agencija", ali mi nešto nije " legla", pa je nisam ni završila. Od tad ništa nisam čitala od ovog autora.
    Što se tiče Džejn Ostin, pročitala sam sve osim "Eme". Valjda zato što "Blic žena" nije objavila samo taj roman😃. Film sam gledala i deluje mi sladak, pa planiram da uzmem i knjigu.
    Ovu modernu verziju ću pročitati, deluje mi interesantno, a "Samizdat" objavljuje kvalitetnije stvari.
    Ono što bih izdvojila od Ostinove jeste "Nortangerska opatija". Radnja je dinamičnija, brže se čita od ostalih.
    Ako nisi gledala, preporučila bih ti film "Klub ljubitelja knjiga Džejn Ostin". Radnja prati živote pet glavnih junaka, koji se sastaju jednom mesečno i svako predstavlja po jednu njenu knjigu. Prijaće ti.
    Hvala za još jednu sjajnu preporuku🌺! Pozz

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Gledala sam film, neko vreme se često prikazivao na Pinku, čini mi se, mada uvek izaberu neko vreme koje meni ne odgovara (bude mi kasno), simpatičan je :-) Veliki pozdrav

      Избриши
  3. Sto se Ostinove tice citala sam samo Gordost i predrasude ( iako sam zavrsila engleski jezik i knjizevnost hahaha), jako volim tu knjigu. Ostalo nisam citala, a imam jos 4 njene knjige u svojoj bibliotrci, nisam neki fan, iskreno pa i nemam zelju da citam. Mekol Smita nisam citala niti sam imala neku zelju da ga citam. Mozda probam nesto ako se ukaze prilika.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Meni se jedino ta njena dopala, inače nisam ni ja ljubitelj. Mislim da Džejn ne bi bila toliko cenjena da je stvarala u neko drugo vreme, npr. u sadašnjosti...

      Избриши
  4. Jako deluje zanimljivo ovaj roman i razmišljala sam o tome da li da čitam serijal o Bocvani, čisto zbog toga , jer ne znam mnogo o Africi. Emu nisam čitala, ali sam čitala Mejnsfild park, Gordost i predrasude, Pod tudjim uticajem i Nortingersku opatiju i moram da priznam da sam se i ja malo zasitila Dzejn Ostin i da su njene knjige na momente vrlo dosadne. Nekad mislim da su njene junjakinje baš radile sve pogrešne stvari. Što se tiče ekranizacija gledala sam samo Emu sa Gvinet i Gordost i predrasude sa Kirom Najtli i oba su mi se dopala. Inače postoji sjajan film Austinland koji je jako duhovit o nekoj devojci koja je opsednuta sa Dzejn Ostin i odlazi u Austinland koji je kao neka simulacija romana Džejn Ostin. Jako je dobar film.

    ОдговориИзбриши

Постави коментар