Jedne zimske noći

One night in winter / Simon Seabag Montefiore

Ovaj naslov verovatno nije novitet za vas i pretpostavljam da ga je većina pročitala i svi utisci na koje sam naišla su bili pozitivni. Jedne zimske noći se može shvatiti kao deo moskovske trilogije Sajmona Sibaga Montefjora. Iako je roman Sašenjka hronološki ispred Jedne zimske noći, odlučila sam se da prvo čitam ovu jer se ljudima najviše dopala (a ako mi se ne svidi ta koja je navodno najbolja, nema svrhe da čitam one ''slabije''). I dopala mi se, tako da svakako nameravam da nabavim i Sašenjku

Radnja romana (odnosno njen najveći deo) smešten je u Rusiju 1945. godine, u doba komunizma i Staljinove vlasti. Pratimo živote nekoliko porodica, kojima je zajedničko to što im deca idu u istu školu, uglednu ustanovu pod nazivom 801. Bilo je to doba straha, kada ste zbog najmanje sitnice mogli biti privedeni i izloženi torturi sve dok ne priznate zločine koje ste počinili ili niste počinili. Bilo je to doba kada ste dovođeni u situaciju da činite stvari koje se kose sa svim vašim načelima jer ste strepeli za svoju porodicu. Bilo je to doba kada je svaki dan zvanično započinjao hvalospevom velikom vođi, Josifu Visarionoviču Staljinu. Pravi boljševik ne bi trebalo, i ne može, da ima porodicu, zato što sav mora da se posveti Partiji. 

Prva ličnost koju srećemo u romanu je osamnaestogodišnja Serafima, kći reditelja i poznate glumice, koja pohađa školu 801 i koja prisustvuje pogibiji dvoje učenika nakon održavanja Parade pobede na mostu. To je inicijalna kapisla koja nam je retrospekcijom rasvetljena i koja je aktivirala čitav lanac događaja. 

Novi učenik, Andrej, sin prognanog narodnog neprijatelja, vratio se u Moskvu, pokušavajući da se izbori s predrasudama i mrljom koju nosi na svom imenu. Slučajno saznaje da u razredu postoji grupa koja sebe naziva Klubom fatalnih romantičara i biva veoma zainteresovan da dozna što više o tome, nadajući se da je to način da se uklopi u društvo i približi Serafimi, koja mu je zapala za oko. Takođe, ne odmaže ni njegovo besprekorno poznavanje Puškinovog lika i dela. 

Benja Golden, oslobođeni Jevrejin, nastavnik je koji predaje Puškina, strastveni romantičar koji učenicima prenosi ljubav prema delima slavnog pesnika (i čijem bih času i ja volela da prisustvujem).  Prosto me je nagnao da se podsetim Evgenija Onjegina i ponovo ga pročitam, što planiram da uradim prvom prilikom. Benja je, uz direktorku, Kapitolinu Medvedevu, jedna od svetlijih tačaka škole 801, za koju se očekuje da funkcioniše kao dobro podmazana mašinerija Staljinovog režima. Montefjore nam je sjajno dočarao vreme u kojem ste morali da pazite šta govorite jer bi i najnedužnija rečenica mogla biti pogrešno protumačena, naizgled nevažan potez bio bi shvaćen kao izdaja, i, dok trenete okom, stvorili bi se organi reda koji bi vas priveli na, u najmanju ruku, neugodno saslušavanje. Toga nisu bila pošteđena čak ni deca, a vrhunac bizarnosti je privođenje šestogodišnje devojčice. Deca su uvek pouzdan način manipulacije roditeljima, pogotovo ako su uticajni, i nepogrešiv metod zauzdavanja eventualne pobune. Sama radnja romana fokusirana je na nekoliko porodica čija deca pohađaju Školu. 

Da li je jutro ili ponoć, leto u punom jeku ili poodmakla zima? Senjka Dorov znao je samo toliko da je veoma umoran i veoma gladan, da su ga vratili u sobu za saslušanja, koja je sad postala čitav njegov svet, te da sada sedi licem u lice s pukovnikom Lihačevim.


Državni poredak koji vlada možda je najbolje predstavljen rečima koje Henrik Dorov upućuje svojoj ženi: Partija nikad ne greši, Daška. Bolje je pobiti sto nevinih nego preskočiti jednog jedinog neprijatelja. Iako u romanu imamo više paralelnih ljubavnih priča, roman se svrstava u istorijski (kao, uostalom, i ostali Sibagovi romani. Ljubići su zaduženje njegove supruge Sante Montefjore). Autor je nekoliko istinitih događaja spretno objedinio i interpretirao u ovoj knjizi. 

Očekivala sam da roman bude malo usporeniji, s više opisa, možda više istorijski i prijatno sam se iznenadila jezgrovitošću Montefjorovog jezika i dinamikom radnje. Tome verovatno doprinosi činjenica da pisac nije Rus. Jedina druga njegova knjiga koju imam u kući jesu Romanovi (koje još nisam čitala, izuzev nekoliko prvih poglavlja; uvek odlažem kabastije knjige, ali je zato Đorđe uživao u čitanju) i volela bih da kupim i Sašenjku. Verovatno će sledeće druženje s Montefjorom čekati narednu zimu, budući da romane smeštene u Rusiju volim upravo tada da čitam. 

Коментари

  1. Kako se samo obradujem kad izbaciš neki nov tekst i sličicu koja je uvek divna :-)..knjigu nisam čitala, ali pošto me je zainteresovala radnja, biće jedan od ovogodišnjih ulova. Počela sam da pravim spisak za kupovinu u ovoj godini. Hvala za preporuku.

    ОдговориИзбриши
  2. Prezime Montefjore mi je sinonim za "ljubiće" koje na trafikama prodaju u duetu sa Danijelom Stil. Zato sam se začudila kad sam videla da si i ranije negde pominjala ovu knjigu.
    Tvoje preporuke redovno potražim u knjižarama😃.
    Aleksandra, molim te, otkrij mi jednu tajnu! Kako uspevaš da ti police i knjige uvek budu savršeno čiste, bez trunke !?U videima i na blogu sve je belo, uredno, blista, ...
    Pozz💖

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala, Helena, ali ja zaista nisam neka pedanterija. Knjige čuvam, ne savijam ih i ne ostavljam kojekuda, ali daleko od toga da mi sve blista. Nakupi mi se prašine, igračaka i tako nekih stvarčica bar jednom nedeljno, pa onda sredim (i ne slikam kad mi je krš :-D). S malim detetom i psom nikad nije cakum-pakum, ali nije mi to toliko bitno, samo da nije svinjac.
      Ja sam prvo čula za muža Montefjorea, pa onda za ženu, ali njene knjige zaista nisam čitala. Pretpostavljam da je nešto slično kao Danijela Stil :-)

      Избриши
  3. Raduje me što si napokon (i to baš u planirano zimsko vreme!) pročitala ovaj roman, a još više što ti se svideo!:) Mislim da će ti "Sašenjka" biti još bolja, što nažalost ne mogu reći za "Nebo, u podne crveno", završnicu tzv. moskovske trilogije. Ali, knjige su svakako dobre i Montefjore odlično piše, pa ih vredi imati u kućnoj biblioteci (pored ove tri, imam i ja "Romanove", kao i monografije "Jerusalim" i "101 heroj svetske istorije"). Volela bih da se dočepam one o Staljinu. Prija mi Sajmonov stil..
    P.S. Pridružujem se Heleninoj znatiželji!:) Praznik za oči.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Onda Sašenjku svakako uzimam! Žao mi što sam propustila priliku na pretprošlom Sajmu knjiga, bila je ''oštećena'' Sašenjka za 200 din, a ništa joj nije falilo (sem što nije izgledala sasvim novo). Za Nebo sam i ja čula da je najslabija.

      Избриши
    2. "Sašenjka" će ti biti zanimljiva i jer obuhvata baš veliki period, od Oktobarske revolucije, pa do Staljinove vlade i isto ima vrlo potresnih delova, ali i sjajan fokus na porodicu, odnos prema partiji, ideologiji....ne mogu da se odlučim da li mi je bolja ta knjiga ili "Jedne zimske noći".

      Избриши
  4. Inače, meni je isto taj romantičarski momenat bio najprivlačniji, pošto se radi o mom omiljenom književnom pravcu. Benjina predavanja bih pratila bez daha, član kluba bih bila bez premišljanja!:)
    Da li si možda imala prilike da slušaš neki od kurseva divne prof. Brane Miladinov, o romatizmu? E, to se zove doživljaj i nadahuće!:))))

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Nisam, volela bih. Sigurno je divno slušati osobu koja uživa u svom pozivu i prenosi to nadahnuće na druge.

      Избриши
    2. Kao "padobranac" sam odslušala i polagala sve predmete iz romantizma koje je držala, toliko.:) Baš me Benjin kurs iz romana podsetio.

      Избриши
  5. Na prvi pogled oduseve me tvoje predivne slike i namame me da procitam i tekst koji je podjednako kvalitetan. Na kraju, ne preostaje mi nista drugo nego da procitam knjigu koju preporucujes :-)

    ОдговориИзбриши
  6. Sasenjka je po meni "dublja", temeljnija i mnogo je jaci utisak ostavila na mene. Nemoj je preskociti 😉

    ОдговориИзбриши

Постави коментар