Sitnice koje život znače

La tentazione di essere felici / Lorenzo Marone

Koliko sam zapazila, Sitnice koje život znače su bile prilično popularne prošle godine i svuda sam nailazila na pozitivne utiske. Kad kažem svuda, uglavnom mislim na Instagram profile koji se bave knjigama, blogove, kao i utiske koje uživo čujem iz usta knjigoljubaca. Doduše, danas mi je prilično teško da razlučim iskrene pohvale od pukog ulizivanja izdavaču, pogotovo kad dolaze od strane ljudi koji nikada ne pišu da im se neka knjiga nije dopala, ali, pošto Dereta zauzima ugledno mesto na mojoj lestvici izdavača, nisam se dvoumila oko kupovine ove knjige. Pre nekoliko meseci izašla je i druga knjiga Lorenca Maronea, Sutra ću možda ostati

Simpatične korice koje predstavljaju prozore na zgradi pružiće vam naznaku mesta radnje - većina prizora odigrava se u zgradi u kojoj živi naš glavni junak, Čezare Anunčijata, čovek od 77 godina, udovac i otac dvoje odrasle dece, Dantea i Zveve. Čezare ni u kom slučaju nije jedan od onih starijih ljudi koji jedva čekaju da susretnu nekog od suseda u hodniku i razvezu priču, na taj način pokušavajući da pobegnu od usamljenosti. Štaviše, on voli da gleda svoja posla i izbegava interakciju s drugim stanarima. To se menja kada slučajno sazna nešto više o svojoj lepoj komšinici Emi, udatoj tridesetogodišnjakinji. Pored Eme, Čezare manje ili više redovno sreće Eleonoru, tipičnu cat lady: ''Eleonora je jedna od onih starica koje srećete na ulici dok se sa lepim papirnim tanjirićem šunjaju između parkiranih kola, a stan pretvaraju u sigurnu kuću za ulične mačke'', a povremeno se druži s Marinom, takođe jednim asocijalnim osobenjakom. Ne smem zaboraviti Rosanu, Čezarovu ''prijateljicu'', koja mu staračke dane čini podnošljivijim zahvaljujući razgovoru i raskošnim oblinama.  

Kad dođeš do osamdesete, misliš da si sve video, da te više ništa ne može iznenaditi i da, zahvaljujući iskustvu, u svakoj prilici možeš da se snađeš, a onda shvatiš da ništa ne znaš, da te bolesti, nevolje i traume koje su ostavile traga na tebi nisu i očeličile. 

Roman se lako čita, iako se bavi nekim važnim životnim pitanjima poput usamljenosti, nasilja u braku, suočavanja sa homoseksualnošću člana najuže porodice. Po mom mišljenju, najvažnije pitanje koje knjiga postavlja je: koja je granica našeg uplitanja u tuđi život? Treba li da žmurimo ako primetimo nasilje jer nam sama žrtva to traži? Šta je najgore što može da se desi zahvaljujući našem (ne)delovanju? 

Ko se žali na starost, taj mora da je lud. U stvari, bolje reći slep. Ne vidi šumu od drveća. Ne kažem da ne postoji alternativa, ali ona teško da je poželjna. Za čoveka je prava sreća ako uopšte stigne dovde. Ali najzanimljivije od svega je što, kao što sam rekao, u starosti možeš da radiš šta god hoćeš. Nama starcima je sve dozvoljeno, čak se i na dekicu koji krade u supermarketu gleda prostodušno i saosećajno.

Roman mi se u celini dopao; ne mogu reći da sam oduševljena i da je ovo nešto što ni u kom slučaju ne treba propustiti, ali se brzo i lako čita, iako, kao što sam rekla, u njemu ima tuge, samoće, otuđenosti, koje se čine gotovo neizbežnim pratiocima starosti. Pre izvesnog vremena čitala sam Tajni dnevnik Hendrika Hruna, takođe s jednim starim čovekom  u glavnoj ulozi (utiske možete naći OVDE) i, mada su različito koncipirane, starost glavnog lika nije jedina zajednička stvar ovim knjigama (kao što ni starcima godine nisu jedina zajednička stvar već upravo ono što godine, odnosno, prolazak života sa sobom donosi - gubici), a tu je i famozni Čovek po imenu Uve, najčitanija strana knjiga u 2018. (prema podacima Biblioteke grada Beograda), ali koju sam ja propustila da pročitam. 

Коментари

  1. Drago mi je što ti se knjiga svidela!:) Meni je baš prijala.
    Inače, dobro je što pominješ ovako važnu temu u prvom pasusu, jer se o njoj (iz pristojnosti ili želje da se "ne zamerimo") uglavnom ćuti, a to je masa blogova koji potpuno nekritički hvale knjige dobijene od sponzora/izdavačkih kuća, svi do jednog potpuno iste naslove, što ne samo da vodi u monotoniju sadržaja, već i guši kritičko mišljenje. Smatram da bi svima više prijalo da pročitaju, ako ne baš apsolutno raznovrsne, ono barem drugačije poglede na isto delo....tek šarenila radi.:)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Tek da vidiš kako je na Instagramu, to čim neko otvori profil, kreće neizostavno tagovanje izdavača, zahvaljivanje na objavljenim knjigama itd. :-D Ja sam se nekoliko puta opekla i kupila na sve strane hvaljenu knjigu, tako da sad dobro pazim kome poklanjam poverenje. Čim vidim da se nekome sve sviđa, odustajem. Nedavno sam pročitala na jednom blogu negativnu recenziju jednog Vulkanovog trilera, baš onako detaljnu, bilo je zaista osvežavajuće.

      Избриши
  2. Imam ovu knjigu već skoro godinu dana, ali nikako da dođe na red. Kako gde pročitam nečiji prikaz, tako pomislim da ću nju sledeću, ... ali se uvek nešto ispreči. Međutim, svaki ovakav lep prikaz je sve više "gura na površinu".

    Ovaj deo citata me je naročito dotakao, tako liči na mene ...(mada nemam baš 70, haha)
    "Kad dođeš do osamdesete, misliš da si sve video, da te više ništa ne može iznenaditi..."
    Hvala ti na ovom divnom prikazu. Nadam se da ti trudnički dani teku u zdravlju i veselju!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Brzo se pročita i nema mnogo strana, to je svakako plus tj. bar mene to pogura kad se duže vreme nakanjujem da pročitam nešto. Hvala na divnom komentaru ❤️

      Избриши
  3. Knjigu sam čitala pre više od godinu dana i dopala mi de, čak sam je kupovala kao poklon dragim ljudima. Lepa priča, ne zamara i budi emocije. Sad kad je bila akcija u dereti, uzela sam Možda ću sutra ostati. Malo je slabija od Sitnice, ali mi je prijala, vezala sam za Luče (glavni lik), ne znam zašto :-). Preporuka za obe ko nije čitao, posebno kad vam treba štivo koje se lako čita.

    ОдговориИзбриши
  4. Knjigu nisam čitala, tako da ne mogu da komentarišem,ali osvrnula bih se na temu recenzija.
    Meni već dugo smeta što mikroskopski moram da tražim ljude koji su objektivni. Iz aviona osetiš da blog ili instagram profil "nemaju dušu". Izdavačke kuće bi trebale da povedu računa o ljudima sa kojima saradjuju. Sve se svelo na instant proizvode i kako prodati što više knjiga.
    Prave knjigoljupce možeš jednom ili dva puta prevariti, ali tu se priča završava.
    Negativna kritika, bar meni, ne znači nužno da neću pročitati knjigu. Ponekad me zainteresuje tema.
    Broj ljudi koji prate neki blog ili lajkovi na instagramu nisu pravo merilo jer gomila njih bukvalno moli da ih neko zaprati.
    Ja sam npr.u zadnjih godinu dana, kupila dosta knjiga koje ste predstavile ti i Isidora i uglavnom je bilo kako ste rekle, i dobro i loše.
    Zato glasam za objektivnost. 🌺

    ОдговориИзбриши

Постави коментар