Doktor Džekil i Pisar Bartlbi

Strange case of Dr Jekyll and Mr Hyde

Za danas sam vam spremila dvostruku (u nedostatku bolje reči) recenziju jer su u pitanju dela nevelikog obima koja se mogu pročitati za sat-dva. Ipak, to ne znači da nisu vredna pažnje, pogotovo što iza njih stoje vrlo značajna imena svetske književnosti. Ova mnogo fina Lomova izdanja kupila sam jesenas na Sajmu knjiga i vrlo su zgodna za torbu, ranac, park, čekaonicu kod lekara itd. 

Nema ko nije čuo za Doktora Džekila i gospodina Hajda; čak i oni koji nisu čitali knjigu, bar su čuli za nju, a verujem da većina zna i u čemu se sastoji zaplet romana. Moj prvi susret sa Stivensonom bio je u detinjstvu, kada sam uživala u Ostrvu s blagom i zaista ne znam zašto mi je trebalo toliko vremena da se ponovo družim s ovim divnim škotskim piscem. Ljubitelji klasika uživaće u ovoj misteriji, pogotovo ako vole Meri Šeli i A. K. Dojla, barem je mene nešto u ovom romanu podsetilo na njih. 

Gabrijel Aterson je advokat, uzdržan i skroman. Jedan od njegovih klijenata je ugledni doktor Henri Džekil, čiji je testament Aterson smatrao vrlo čudnim i neprikladnim. Naime, Džekil je za glavnog i jedinog naslednika odredio svog prijatelja Edvarda Hajda, antipatičnog čoveka odbojnog izgleda i kriminalnog ponašanja. Aterson postaje vrlo zainteresovan za neobičnu sponu koja vezuje Džekila i Hajda, dva naizgled konfliktna karaktera, tako da na svoju ruku istražuje tajanstvenu nit koja ih povezuje. Čovek ima i svoju mračnu stranu, a od njega zavisi u kojoj će meri dozvoliti da ona ostvari svoje želje, s tim što neki ljudi manje uspešno uspevaju da drže stvari pod kontrolom i ponašaju se u okvirima zakona i etike ljudske zajednice. Naravno, većini ljudi je poznata priča o Džekilu i Hajdu odranije, tako da efekat iznenađenja izostaje. Uprkos tome, vredi pročitati stotinak strana ovog romana. 


Herman Melvil je američki književnik, najpoznatiji po romanu Mobi Dik (koji nisam čitala i ne znam kada ću. Pišite mi svoje utiske ako ste pročitali). 

U delu ''Pisar Bartlbi'' (Bartleby, the scrivener) nam naš neimenovani pripovedač, advokat, priča o jednom apsurdnom poglavlju svoga života, kada u njegovu kancelariju kao pisar stupa izvesni Bartlbi, ćutljivi čovek bledog lica i čudnih navika. Volstrit je čuvena ulica na Menhtenu koja je i u to vreme (sredinom 19. veka) bila poslovni i finansijski centar Njujorka. 
Advokat je, mnogo pre Bartlbija, već bio zaposlio dvojicu pisara i jednog pomoćnika, a novi kolega se nije trudio da se uklopi s ostalima. Naprotiv, jednog dana je odbio jednostavan zahtev svog šefa rečima ''Radije ne bih'', posle kojih više ništa neće biti isto. Krećemo u književnost apsurda, kakvu kasnije možemo sresti kod Kafke, pa i Saramaga. Mene je čak na momenat podsetila i na jednu priču Džordža Martina u kojoj glavni junak pokušava da se otarasi majmuna. Interesantan je podatak da je Melvilov brat bio advokat i imao kancelariju u Volstritu. ''Radije ne bih'' postaje krilatica koja je kasnije štampana na majicama, šoljama i drugim predmetima, i naveliko je citirana (I would prefer not to). 

Ništa ne može tako da ražesti ozbiljnog čoveka kao pasivni otpor. Ako osoba protiv koje je taj otpor usmeren nije nečovečna, a osoba koja pruža otpor sasvim bezopasna u svojoj pasivnosti, onda će ova prva osoba, u trenucima dobrog raspoloženja, nastojati da svojom maštom blagonaklono shvati ono što je nemoguće objasniti zdravim razumom.

Obe knjige su mi se dopale; njihovo čitanje oduzima vrlo malo vremena, a pruža vam uživanje u veštom baratanju rečima R. L. Stivensona i H. Melvila. 

Коментари

  1. Obe su mi u planu, Melvil me je posebno zainteresovao, jer na ovaj naslov još nisam naišla. Drago mi je da su ti se dopale, uživala sam (kao i uvek) u tvom prikazu. Javim utiske kada ih pročitam. :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala, Katarina :-) Ja obavezno posetim Lomov štand kad je Sajam knjiga i uvek uzmem bar 3-4 knjige, stvarno imaju za svačiji ukus i džep.

      Избриши
  2. "Džekila i Hajda" (generalno Stivensona) baš volim, uopšte, zanima me tema dvojnika i mračne strane ličnosti u književnim obradama, npr. "Vilijam Vilson" E.A.Poa, "Dvojnik" Dostojevskog ili "Jedan razoren um" Lazara Komarčića.
    Za ovo Melvilovo delo nisam čula, ali izgleda mi veoma interesantno. Pročitala sam roman "Mobi Dik" kao studentkinja i bio mi je dosadnjikav na momente, jer smatram da je mnogo toga moglo biti izostavljeno ili bar skraćeno, ali sve u svemu, vredno je pažnje i ne bez razloga klasik.
    Mnogo mi se dopadaju "LOM"-ova rešenja za korice.
    Smoki!:))))))))))))))
    P.S. Sad si me zainteresovala i za ovu Martinovu pripovetku, o kojoj je reč? Pročitala sam samu prvu od tri knjige "Pesme snova" i pretpostavljam da nije u njoj.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Nije u prvoj, toliko se sećam :-) Nisu mi pri ruci knjige, inače bih pogledala. Pominjala sam ih u jednom starijem postu: http://booksandlilies.blogspot.com/2017/06/pesme-snova.html
      I meni je tema dvojnika interesantna, zabeležiću ove tvoje preporuke, hvala ti.

      Избриши
  3. Čitala sam Doktora Džekila i Mistera Hajda i baš mi se dopala . Batlrbija sam vođala po knjižarama i htela sam da je kupim. Ja jako volim Lomova izdanja i baš bih volela jednom sva da ih nabavim minus Džojsa. :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. I meni su izdanja sjajna, uzmem na svakom sajmu ponešto :-) Od Džojsa imam ''Portret umetnika u mladosti'' i nije me oduševio, ali bih uzela '' Dablince'' da probam, možda mi se priče više svide.

      Избриши
    2. Moguće je da su priče bolje možda im dam šansu. :) Da i ja sam bila ove godine na sajmu i baš su imali super popuste na Lomovom štandu. :)

      Избриши

Постави коментар