Na mojoj polici

Na mojoj polici - april 2019.


Zdravo svima. Danas ću vam predstaviti 3 knjige koje sam pročitala ovog meseca. Odlučila sam da ne pišem o svakoj poseban tekst, već da ih obuhvatim u ovaj jedan, današnji, pa bi se ovo moglo nazvati mini recenzijom. 

''Baš kako treba: mala priča o skoro svemu'' najnoviji je roman norveškog pisca Justejna Gordera. Iako nevelikog obima, u njemu su na neki način obrađene vrlo važne životne teme, poput smrti, braka i samog života. I ovde se vidi da se Gorder neko vreme u životu bavio filozofijom, pa nam prikazuje unutrašnji sukob glavnog junaka ovog romana, Alberta. Albert je čovek u poznim godinama koji nam predočava sadašnjost svog života, uz brojne osvrte na prošlost, tako da su ta dva perioda čvrsto isprepletana. 

Dopada mi se motiv bajke o Zlatokosoj koji se provlači kroz roman - kako su Albert i Ejrin nabasali na zabačenu kućicu, u koju si bespravno upali i koju su, mnogo godina kasnije, iz sentimentalnih razloga želeli da kupe. Koliko je zapravo važno da nam život ne pruži ni previše ni premalo, već da bude ''baš kako treba''? I da li je ljudski mozak baš kako treba ili je preveliki za naše dobro? Iskreno, Gorderova zapažanja o veličini ljudskog mozga tj. njenoj uslovljenosti širinom porođajnog kanala su mi delovala kao trabunjanje. 

Nisam proveravala, ali čini mi se da većina traženih i renomiranih autora potpiše ugovor da u određenom roku objavi određen broj knjiga, pa onda pišu da bi pisali, a ne zato što imaju da kažu bogznašta novo. ''Baš kako treba'' podseća na ''Devojku s pomorandžama'' i odaje utisak već viđenih, recikliranih motiva. Da nije toga, ovo bi možda bila simpatična knjižica, ali ovako odaje utisak da vas je autor izvozao i prodao vam nešto što ste već znali - naravno, ukoliko ste ranije čitali njegova dela. 


''Poreklo'' (Origin) Dena Brauna je, kao i obično kada je reč o delima ovog autora, privuklo veliku pažnju kada se pojavilo, tako da na kraju ni ja nisam odolela da ga ne pročitam. I ovde imamo dobro nam poznatog profesora simbologije, Roberta Langdona, s kojim smo se susreli u prethodnim Braunovim delima, počev od Da Vinčijevog koda. Poreklo se bavi možda najvažnijim pitanjima koja se tiču čovečanstva - odakle smo došli (kako smo stvoreni) i kuda idemo (odnosno, koja je budućnost ljudske rase). Intelektualac i slavni milijarder, Edmond Kirš, organizovao je skup u muzeju spremivši se da obelodani svoja otkrića, ali je neposredno pre nego što je uspeo da se obrati auditorijumu, ubijen. Langdon i Ambra Vidal, kustoskinja muzeja Gugenhajm u Bilbau i verenica budućeg kralja Španije žele da pomognu da se do kraja sprovede Kiršova zamisao, ali na tom putu imaju brojne prepreke. Put ih vodi u Barselonu, tragom Gaudijevog stvaralaštva, La Pedrere i Sagrada Familije. 
Na samom kraju nam Braun pruža odgovore na pitanja koja je postavio na početku romana, a moj utisak je da je priča o poreklu nekako mlaka, dok je prognoza o tome kuda ide čovečanstvo vrlo verovatna i bila mi je interesantna. Knjiga jeste precenjena (ne bih nikad dala 2 hiljade dinara za triler) i možda je najbolje da je imate u elektronskoj formi, pa čitate na (od)moru jer je papirna verzija pomalo kabasta.


''Račun'' Jonasa Karlsona, danskog pisca, delovao mi je interesantno kada sam pročitala opis. Sasvim slučajno sam primetila tu knjigu na Laguninom sajtu, i ispostavilo se da je moja drugarica ima, pa mi je pozajmila. Naš neimenovani glavni junak živi sasvim običnim, samačkim životom, bez mnogo prijatelja, bez ikakvog luksuza, zapravo, životari radeći u malom video klubu (nazvanom Jugovićeva videoteka). Jednog dana, na svoje zaprepašćenje, zatiče pozamašan račun za sve lepe trenutke koje je doživeo. Ubrzo saznaje da nije jedini koji je dobio račun, ali da ima najveće dugovanje od svih ljudi koje poznaje i upušta se u proceduru žalbe i pregovora oko iznosa koji nije u stanju da plati. Meni je ideja bila vrlo simpatična; Karlson je na svoj način izneo reči koje smo mi čuli od Duška Radovića ''Pre nego što krenete da tražite sreću, proverite - možda ste već srećni.'' Vuče pomalo na Kafku i mislim da mi je od tri knjige o kojima sam danas govorila ova najvrednija. 

Коментари

  1. Super su knjige i mini recenzije.Nadam se da ću uspeti negde da pronađem tu knjigu Račun baš zvuči zanimljivo. Ja nisam nikada čitala Gordera,pa bi se meni ta knjiga možda i svidela , a baš bih volela da pročitam "Sofijin svet". Što se tiče Dena Brauna čitala sam samo "Da Vinčijev Kod" i baš mi se dopala knjiga, htela sam da čitam i " Anđele i demone" , pa da odgledam film, ali nikako da to uradim.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Meni su se i ''Da Vinčijev kod'' i ''Anđeli i demoni'' dopali kad sam ih čitala, a ove novije knjige su mu nešto lošije. ''Sofijin svet'' je možda najbolja Gorderova knjiga :-)
      Hvala, Anastasija <3

      Избриши
  2. Dopada mi se koncept teksta, sve je tako lepo sročeno: koncizno, a potpuno. Moje pohvale!:)

    Nisam znala da je Gorder objavio novu knjigu, a inače potpuno delim utisak "recikliranja". Izuzev ove, pročitala sam sve njegove prevedene i mada su mi se pojedine baš svidele ("Misterija pasijansa"; "Maja", "Kći direktora cirkusa"), a "Sofijin svet" me prvi privukao, stvarno se oseti ponovljivost tema, motiva, koju ne možemo jednostavno otpisati kao "piščev prepoznatljiv stil". Pronašao formulu uspeha, pa "štancuje", ali posle nekog vremena zaista pređe u dosadu.

    Ništa Braunovo nisam čitala do sada. Pre par dana uhvatim na televiziji sam početak "Da Vinčijevog koda", pa mi ni to nije zadržalo pažnju. Ne znam zašto, ali uopšte me ne privlači.

    "Račun" mi je, sad se setih, koleginica preporučila pre par godina. Radnja deluje zanimljivo, preporučila bih ti "Bez daha" Dimitrisa Sotakisa, veoma podseća po svojoj suštini i kafkijanskom duhu. Kod Sandre na blogu je odlična recenzija.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Šta misliš, da probam onda ''Kći direktora cirkusa'' ili ''Misterija pasijansa''?
      Meni je Braun bio uzbudljiv kad sam imala dvadesetak godina, sećam se da sam progutala Da Vinčijev kod i Anđele i demone, a ove ostale sam čitala onako iz navike i nade da ću saznati bogznašta zanimljivo :D Hvala na preporuci, potražiću onda Sotakisa, inače skoro ništa od Kliovih izdanja nisam čitala, nekako ih uvek previdim.

      Избриши
    2. "Misteriju pasijansa" definitivno. Ova druga je malčice i bolesna, tj. glavni lik, ali "Misterija" je mnogo zanimljiva!:))))
      Ista stvar sa "Clio"-vim izdanjima, zapravo, da nije Sandre, ne bih znala šta da biram od modernih pisaca - ne računam njihove enciklopedije i studije, koje su, naročito iz oblasti istorije, neprevaziđene.:)

      Избриши
    3. Važi, onda Misterija! Hvala na preporuci :-)

      Избриши
  3. Od Dena Brauna sam pročitala "Da Vinčijev kod" i "Andjeli i demoni" i tu stala. Volim akciju koja se proteže u njegovim knjigama, ali me iritiraju neke zaista naivne stvari koje neću da pominjem za slučaj da neko nije čitao ove knjige.
    "Poreklo" ću morati da nabavim, ako ništa, onda zbog Španije.
    Ono što mi je kod tebe fascinantno jeste to da me uvek iznenadiš knjigama za koje nikad nisam čula. Nije to samo ovaj put i odnosi se na manje poznate pisce. Volela bih da sam i sama malo liberalnija u tom pogledu, a ne da se držim poznatih autora ili dobro izreklamiranih dela.
    Redovno te pratim ovde i na Instagramu i svaki put mi bude čudno kako to da ne pokazuješ nimalo straha ili treme od predstojećeg porodjaja, s obzirom da si već radjala.
    Tokom školovanja (srednja i fakultet) sam se nagledala porodjaja i bez obzira što je ishod ogromna radost, koju samo majke mogu da osete, ipak mi ne bi bilo svejedno kako se termin sve više bliži.
    Zaista ti se divim zbog toga. Ne širiš paniku i ponašaš se kao da je to samo jedan korak koji treba preći.
    Nadam se da će sve proteći u savršenom redu i da će Ogi biti oduševljen bebom.
    Po meni, novorodjene bebe su najsladje stvorenja na svetu😀
    Pozz, 🌸🌺🏵️💮

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Pa nije mi svejedno, znam šta me čeka (užas :-D), ali šta da radim, jadikovanje mi neće pomoći. Ne volim da trubim o tome po internetu kao da sam ja jedina koja se porađa, gledam da iskoristim ove dane sa sinom i pročitam još koju knjigu. Prošli put sam govorila sebi da ne smem da budem metilj i da se prisetim šta su sve Spartanke trpele, te da razmišljam u tom pravcu. This is Spartaaa :-D I nadam se da će drugi porođaj biti lakši ili bar brži od prvog.
      Hvala ti puno na podršci, mnogo mi znači ❤️ A što se tiče knjiga, čitam i one izvikane (iz radoznalosti), kao i neke manje poznate, koje mi zapadnu za oko.

      Избриши

Постави коментар