Šum vremena


Prošle nedelje pročitala sam ''Šum vremena'' (The noise of time), dobila sam je za rođendan i otad je strpljivo čekala svoj red. U najkraćim crtama bi se moglo reći da je ovo svojevrsna biografija ruskog kompozitora Dmitrija Dmitrijeviča Šostakoviča, no, ona je manje, ali i mnogo više od toga. S njegovim životom se ne upoznajemo striktno hronološkim redom, već nam Barns daje pregršt po pregršt informacija, utisaka i doživljaja, vešto vodeći čitaoca vijugavim putem jednog vremena. A vreme u koje je živeo Šostakovič bilo je više nego burno - rođen u carskoj Rusiji, ispratio je Staljinovo doba, sovjetski režim, cenzuru; nemali broj puta bio je u prilici da oseti nemir i strepnju, osluškujući teški bat koraka koji dolaze da odvedu nekog u pritvor - da li je večeras na redu sused ili baš on, Šostakovič? 

Kad je postalo nemoguće govoriti istinu - pošto je to neizbežno vodilo u smrt - istinu je trebalo maskirati. U jevrejskoj folklornoj muzici, očajanje je prerušeno u ples. Tako je i istina bila maskirana ironijom. Jer uho tiranina retko ume da je razazna. Prethodna generacija - stari boljševici koji su izveli Revoluciju - nije to razumela, pa su delom i zbog toga mnogi od njih nastradali. Njegova generacija prigrlila je ironiju instinktivno. 

Najveću vrednost ovog romana vidim upravo u tome što predstavlja šum vremena, sliku jednog doba, u kratkim crtama predstavljen odnos politike i umetnosti, prilika u kojima su umetnici stvarali svoja dragocena dela i okolnosti kojima su bili inspirisani. Šostakovič se smatra jednim od najvećih kompozitora 20. veka; bio je pijanista, otac dvoje dece, predavač na konzervatorijumu i član Komunističke partije. Iskusio je i slavu i nemilost, obožavanje i progonstvo. 

''Istorijski susret'' imao je i s Ahmatovom. Jednom prilikom pozvao ju je da ga poseti u Rjepinu. I došla je. On je sedeo i ćutao, ćutala je i ona; posle dvadeset tako provedenih minuta, ona je ustala i otišla. Kasnije je rekla: ''Bilo je divno.''

Ovo je moj prvi susret s pisanjem Džulijana Barnsa. Njegov stil nije nešto što mi je blisko, ali mi je svakako drago da otkrivam nove pisce, upoznajem raznovrsne stilove i načine pripovedanja. Videla sam da su utisci ljudi koji su čitali njegove knjige pozitivni (doduše, danas je teško i naći negativne utiske, ali da ne potežem opet tu priču). Što se mene tiče, ne mogu reći da sam oduševljena, ali nemam ništa protiv da se oprobam u čitanju još nekog njegovog dela. Ne volim skokove u vremenu dešavanja radnje, nejasan splet realnosti i fikcije; s druge strane, našla sam mnoštvo lepih misli i citata koje vredi zabeležiti. 

Naravno, niko ne umire u za to najpodesnijem trenutku; neki umru prerano, neki prekasno. Neki manje-više dobro pogode godinu, ali odaberu potpuno pogrešan datum. Jadni Prokofjev - umreti istog dana kad i Staljin! 

Knjiga ima svega 190 strana, ali zahteva posvećenost; nije nešto u šta može da se uskače na 5 minuta dok ste u prevozu ili na plaži. Izdavač je Geopoetika

Čime se možemo suprotstaviti šumu vremena? Jedino onom muzikom koja je u nama samima - muzikom našeg bića - koju neki uspevaju da pretvore u stvarnu muziku. Koja se, tokom decenija, ukoliko je snažna i iskrena, pretvara u šapat istorije. 

Коментари

  1. Ni ja nikako da uzmem nešto Barnsovo, ne znam šta više čekam?:)
    Čula sam veoma pozitivne utiske za njegove romane, najpre "Floberov papagaj" još na studijama, pa i ostale, među njima "Šum vremena". Volela bih da pročitam, hvala na tekstu koji mi je dodatno probudio zanimanje. Nisam znala da se radi o Šoštakoviču, to mu je dodatni plus.
    P.S. Preporučujem kratki roman Andreja Makina "Muzika jednog života".

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Baš zanimljivo što si pomenula Makina jer me je ova knjiga podsetila upravo na njegovu Muziku :)

      Избриши
  2. Nisam nikad čitala Barnsa, ali sam videla da dosta hvale ovu knjigu. Baš mi se dopadaju citati pogotovo ovo za Ahmatovu. :) Svakako ću potražiti knjigu baš volim biografije kompozitora, muzičara, jer o njima ponajmanje znam. :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. I meni se svideo taj deo, ali da znaš da se Ahmatova inače i ne pominje tj.ima je samo u toj rečenici koju sam navela. Ako voliš biografije kompozitora, možda da probaš Pjer la Mirove ''Iznad želje'' i ''Mesečinu''. Ja sam ih kupila i planiram da čitam uskoro.

      Избриши
  3. Čitala sam obe, Barnsovu i Makinovu, prošle godine. Dopale su mi se toliko da su obe završile na spisku najboljih knjiga 2018. godine. :) Šostakovičev drugi valcer mi je najdraži, nek' izvini "Na lepom plavom Dunavu".

    ОдговориИзбриши
  4. Čitala sam nekoliko Barnsovih knjiga. Nije mi loš, ali nisam ni otkinula za njim. Međutim, od Šuma vremena imam baš velika očekivanja. Da, svesna sam da je to preduslov da se extra razočaraš, ali ova se jednostavno otela kontroli. Videćemo, u svakom slučaju ...

    ОдговориИзбриши

Постави коментар