011 / Momo Kapor


''011'' predstavlja zbirku duhovitih zapažanja Mome Kapora o Beogradu i Beograđanima. Na gorkosladak način poigrava se navikama, običajima žitelja glavnog nam grada, ističući osobine i modele ponašanja koji se kod retko koga drugog mogu sresti. Više puta sam prepoznala određene obrasce ponašanja, setivši se da sam ih primetila kod nekih ljudi. Pod tim mislim na stariju generaciju jer mlađi Beograđani imaju drugačije navike, koliko sam ja primetila. Nisu tako štedljivi i više su okrenuti sebi nego drugima (što nije loše jer su manje skloni ogovaranju i zabadanju nosa u tuđi život). Nažalost, neke stvari se nikada ne menjaju, pa se i danas neretko srećemo s isključenjima vode (kako je Momo lepo istakao ironiju - grad na dve reke da stalno kuburi s vodom), bacanjem otpadaka van mesta predviđenih za to, pisanje grafita, komentarisanje kako je nekoj domaćici ispao ručak i ostalim svakodnevnim zavrzlamama.  Knjiga je objavljena 1990. godine. 


I tako, pokazujem Bilu Beograd. Ali šta mu pokazati u Beogradu? Najpre ulice. A ulice su nam, da izvinite, prljave. Tek sada vidim koliko su propale fasade i koliko su zapušteni izlozi. 

Momo će vam pomoću gorkog humora isporučiti dušu Beograda, nepristrasno sagledavajući sve njene mane. Sam autor se sa 9 godina iz rodnog Sarajeva doselio u srpsku prestonicu, tako da se prevashodno smatra Beograđaninom. Kako kaže: ''Kao tipičan Beograđanin (znači, neko ko nije rođen u ovom gradu), ispitao sam na sebi stvari koje volim i stvari koje ne volim.''  Provešće vas kroz beogradske kafane, odvesti na ručak mladog bračnog para (u društvu njenih roditelja), upoznati s ponekim pijancem, prikazati vam kako izgleda jedan poslovni ručak (sa zadriglim, nepismenim direktorom firme), pokušati da (sebi i drugima) razjasni pojam malograđanštine...


U Beogradu sve kasni. Kasne godišnja doba, kasne autobusi, vozovi, avioni, kasne čak i ljubavnici na sastanke...

Od mene sve preporuke za ovu knjigu (kupila sam je na Deretinom novogodišnjem popustu); planiram svoju biblioteku da obogatim još kojim naslovom iz Momine ''edicije'' o Beogradu. Ako ste čitali neku od njih (''Magija Beograda'', ''Halo Beograd'', ''Istok-zapad''...), javite mi koju najviše preporučujete. Osim Derete, Kaporove knjige objavila je i Knjiga Komerc. Zanimljivo, prva Kaporova knjiga koju sam čitala, još u školskim danima, bila je ''Ona i off priče'', koje, iako su imale dušu, nisu bile po mom ukusu; smatrala sam ih suviše deprimirajućim. Moj brat je za lektiru imao ''Beleške jedne Ane'', koje je pozajmio iz biblioteke, pa sam ih i ja čituckala, ali mi se nisu dopale, tako da se duuugo nisam prihvatala dela ovog autora. Međutim, izgleda da sam našla deo njegovog opusa koji mi prija, pa ću ga još istražiti. Nadam se da će i ostali romani o Beogradu biti pronicljivi i razgaljujući poput ovog. 

Коментари

  1. E svaka ti čast što stižeš da čitaš pored bebe. Ja se isto sećam prve Kaporpve knjige koju sam čitala bila je to " Ivana " i baš sam bila oduševljena njome. Ne znam stvarno zašto nisam nikad uzela neku drugu njegovu knjigu da čitam.Dosta su mi hvalili te "Beleške jedne Ane" , a ponajviše "Unu" to je mnogima omiljena knjiga ( i živo me zanima zašto), a moja mama stalno tvrdi da mu je najbolja knjiga "Dnevnik jednog crtača" koja je valjda neka mini biografska knjiga o tome kako je on studirao slikarstvo i kako nije imao da jede , pa je krao hranu od nekog vučjaka ( tako sam barem ja to sve razumela).

    ОдговориИзбриши
  2. Pre svega, želim da ti kažem koliko si me obradovala brzim povratkom s "porodiljskog" 😀. Mislila sam da te neće biti bar mesec dana, a možda i više, ali, tvoj porodjaj se nije osetio, bar ovde, na blogu.
    Od Mome Kapora sam pročitala "Ivanu", "Unu", "Zelena čoja Montenegra", ali "Zoe" i "Anglos" dele visoko drugo mesto. Moj favorit je "Konte",koji počinje posetom ostarelog istoričara umetnosti, koji želi da mu pisac (roman počinje u prvom licu) stare dnevnike i beleške uobliči u memoare.Priča nas vodi kroz jedan uzbudljiv, nomadski život širom evropskog kontinenta, upoznavanje sa znamenitim ličnostima prošlog veka, i kraj koji je pomalo šokantan.
    "Zoe" je, tako kažu, priča o knjeginji Jelisaveti Karadjordjević. Doduše, i mene je pomalo podsetila na njen život. Ali, stoji činjenica da se Momo Kapor sreo sa njom samo jednom, u Njujorku, kad su tek kratko porazgovarali. Tako da ostaje na nama da procenimo koliko tu ima istine, a koliko je fikcija samog autora.
    "Anglos" je kratki roman. Budući da voliš Grčku, korice će ti se svideti, kao i mesto dešavanja čitave priče.
    Mene je glavni lik, pijanac, opet podsetio na jednu poznatu ličnost, vrv zbog šešira koji nosi tokom tih par dana, koliko traje radnja romana.
    Ne bih da otkrivam previše je se radi o knjižici od nekih 120 strana.
    U planu mi je "Vodič kroz srpski mentalitet". Malo da me nasmeje, a planiram da ga poklonim i zetu Indusu koji živi u Francuskoj, da malo pojasni šta znači oženiti se Srpkinjom😀.
    Pozz, 🌹

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. ''Konte'' je mom mužu omiljena knjiga :-) A nisam se vratila redovnom blogovanju, ovo je onako upalo jer sam knjigu pročitala još u porodilištu, sad već ne stižem ništa... Sećam se da sam Anglosa jednom pozajmila iz BGB, ali sam ga vratila nepročitanog (kao i mnoge druge knjige), valjda nisam stizala nekad od ispita.

      Избриши
  3. Moram priznati da je među najvećim (pozitivnim) šokovima za mene bilo saznanje, pre više godina, da Momo Kapor nije rođen u Beogradu (kao ni Duško Radović)!:) A sa koliko je ljubavi, preciznosti i upućenosti ostavio svedočanstvo o gradu i njegovoj duši. Obožavala sam njegove priče o Beogradu koje su dugo izlazile nedeljom u "Politici". Sve uklopljeno sa crtežima, baš me vrati u sopstvene dane koje sam tamo provela i shvatim koliko je Beograd savršen u svojoj totalnoj nesavršenosti.:)
    Prvi Kaporov roman koji sam pročitala (i koji još uvek najviše volim iz njegovog opusa) je "Una". Volim i film. Inače, moji su imali u kućnoj biblioteci još neke knjige poput "Ade" i "Zoe" još od pre mog rođenja, tu su mi, ali nikako da pročitam.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Jao, i ja sam bila iznenađena kad sam saznala za Duška Radovića :-) A Kaporov roman još nijedan nisam čitala, znači Unu preporučuješ.

      Избриши

Постави коментар