Kafa na užarenom pesku


Ako ste u potrazi za nekim letnjim romanom koji biste čitali u debeloj hladovini s pola mozga, probajte prvenac grčke spisateljice Lene Mande. Premda se nalazi u odeljku s ljubavnim romanima (pored kog obično prođem s jednom podignutom obrvom), zapao mi je za oko. Čisto zbog Grčke. Godinama, ako ne i decenijama sam bila fascinirana tom zemljom, jezikom, pejzažima, muzikom i sigurna sam da me knjiga ne bi ni zainteresovala da je, na primer, delo neke domaće autorke (da ne pominjem američke). 

Glavna junakinja (koja, uzgred, nema ime, kao ni jedan od likova, uostalom, zbog čega mi je otežano pisanje o ovom delu; Lena nije imala problema s tim) pred tridesetpeti rođendan oseća potrebu za svođenjem računa i shvata da nije srećna u braku. Sa mužem je zajedno deset godina i oseća da je guši učmalost svakodnevice i rutina, obostrano prihvatanje bračnog druga zdravo za gotovo i želi promenu, romansu, nešto zbog čega će ponovo osetiti leptiriće u stomaku - ništa čudno kada je o ljudskoj prirodi reč i ništa o čemu već nije pisano. Meni je bilo donekle smešno jer ja za koji dan punim trideset pet, a sa partnerom sam ukupno 11 godina zajedno (u braku 9), ali se ne osećam sputanom, naprotiv. Doduše, tome znatno pomaže to što nekoliko meseci godišnje provedemo odvojeno, tako da nema dosade. Da se vratim na temu sad. Naša junakinja je najpre pokušala da nešto promeni, zainteresuje supruga za sebe, navede ga da je opet gleda kao nekad, ali taj pokušaj nije urodio plodom. I, gle, baš kada je u bračnoj krizi, pojavljuje se novi sused, malo mlađi od nje i vrlo zgodan. Ona se u početku nećka, premišlja, ali to sve pada u vodu. 

Rastrzana između muža (i kćerke) i ljubavnika, pošto voli obojicu, ona pokušava da uzme najbolje od oba sveta. Mislim da je nemali broj žena koje su čitale ovu knjigu odmahivao glavom na postupke bezmalo sredovečne protagonistkinje, da se smejuljio njenim verbalnim duelima sa svekrvom i navijao da konačno prestane da sedi na dve stolice. Manda nam je pružila priliku da zavirimo u grčko domaćinstvo, pojmimo značaj porodice, uvidimo da i oni vole da kafenišu koliko i mi (to nam valjda od Turaka ostalo), ali i da imaju neke svoje rituale, poput kartanja za Novu godinu. Dijalozi su neposredni, narodski - mene su podsetili na pisanje Mir-Jam. Ovo jeste lako štivo koje se brzo čita i u tom pogledu savršeno za letovanje. Možda je najprikladnije za čitaoce koji su u braku ili dugoj vezi, da uvide da i drugi parovi imaju slične probleme i nailaze na iskušenja, i da od njih samih najviše zavisi kako će se sve okončati. Ženin odnos s majkom je vrlo lepo prikazan - majka je starija, mudrija, sagledava širu sliku i nezaslepljena romantičnim osećanjima ume da posavetuje kćer. Iako je knjiga pisana pre punih dvadeset godina, i danas je aktuelna zbog univerzalnosti teme koju obrađuje. Ne mogu reći da je sad ovo neka ultrapreporuka jer se više pronalazim u drugim žanrovima, ali mislim da će mnogima prijati. 

Izdavač: Kamelia izdavaštvo; kod nas je sada u prodaji 2. izdanje. 

Коментари

  1. Baš zanimljivo i "četnje" zvuči, a Grčka i Mediteran uopšte su uvek dobar izbor da se malo odluta, makar u mašti.:) Prvi put čujem i za autorku i za roman i izdavača. Lepo si prikazala knjigu, tako da je uzimam u obzir kad budem tražila nešto za opuštanje.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Jeste letnja razbibriga, ali, što više vremena prolazi, nekako mi se sve manje dopada. Puna je klišea, a kraj deluje neverovatno. Možda je trebalo da sačekam još koji dan da se utisci slegnu, pa da onda pišem ovde (mada nije ni da sam na prvu loptu bila oduševljena). Više mi je zbog Grčke i porodičnih odnosa nego zbog same priče...

      Избриши

Постави коментар