Malo o e-knjigama



Iz ugla nekog ko najviše na svetu voli da drži knjigu u rukama, da ih razgleda uredno poređane na policama, uživa u prelistavanju stranica, stiže novo, neočekivano dopadljivo iskustvo. Odavno sam prigrlila novu tehnologiju i trudim se da koristim njene blagodeti, ali...
Kada je o knjigama reč, starog sam kova i štampana knjiga je za mene neprikosnovena.  Imala sam pre nekoliko godina izlete u carstvo elektronskih knjiga (na tabletu i kompjuteru), ali sam odustala jer ništa nije moglo da zameni umirujući osećaj težine koji pruža knjiga u ruci. No, štampane knjige imaju i poneku manu. Na primer, ne mogu da se čitaju pod slabim osvetljenjem. Imam ja i onu lampicu koja se zakači, ali nije mi nešto praktična, smeta mi da normalno okrećem stranice, a i svetlost koju pruža ubrzo počne da gubi na jačini. Mislila sam da nema šanse da ikada (pro)čitam knjigu na svom mobilnom telefonu, ali sam se prevarila. Pročitah jednu, pa drugu, pa treću... Navikne se čovek na sve. Sad lepo mogu da pročitam nekoliko stranica dok se ne uspavam, podesim veličinu slova, osvetljenost ekrana... Uglavnom biram laganije štivo jer mogu da čitam i u prevozu, pošto telefon uvek nosim sa sobom. E-knjige koje sam u poslednjih mesec dana pročitala su: 




''Čovek po imenu Uve'' Fredrik Bakman

Konačno mi je i famozni Uve pao šaka. Od početka sam znala da ne želim da kupim ovu knjigu već eventualno da je pozajmim, pod uslovom da je uopšte budem čitala. Čula sam oprečna mišljenja, kakva prate većinu popularnih knjiga, tako da nisam želela da se zalećem. Nemali broj puta mi se desilo da se grdno razočaram knjigom koja se ustoliči na prvom mestu top liste. 

Šta sam čula o ovoj knjizi: Da govori o starijem čoveku koji je namćor, špijunira susede i prijavljuje njihove greške, ali je u suštini prava mica kad ga bolje upoznate.

I vreme je čudno. Većina nas živi samo zbog onoga što se nalazi pred nama. Za nekoliko dana, nekoliko nedelja, nekoliko godina. Jedan od najmučnijih trenutaka u životu svakog čoveka verovatno je spoznaja o tome da ste dostigli godine u kojima se više toga nalazi iza nego ispred nas. A kada se vreme više ne nalazi ispred nas, moramo pronaći nešto drugo za šta ćemo živeti. 

Iskreno, meni Uve nije izgledao kao neki veliki namćor i njegovi stavovi su mi bili skroz razumljivi – možda je to znak da se pretvaram u džangrizavu tetku? Prva trećina knjige mi je bila pomalo dosadna, svako poglavlje je počinjalo slično (Čovek po imenu Uve i kosilica za travu, Čovek po imenu Uve ovo, Čovek po imenu Uve ono…). Postepeno smo dobili uvid u veliku tragediju njegovog života i prestali da mu zameramo bilo šta. Simpatična knjiga koja mi se dopala više nego što sam mislila jer sam od početka imala podozriv stav. Da li imam želju da čitam ostala Bakmanova dela? Nemam; pretpostavljam da će biti slična Uveu, a ne želim da trošim vreme na nešto već viđeno. 



''Cveće za Aldžernona'' Danijel Kiz

Čarli je dečak u telu čoveka čiji koeficijent inteligencije ne prelazi 80. Podvrgava se neobičnom eksperimentu koji za cilj ima da mu poveća inteligenciju. Istraživanja su, naizgled uspešno, sprovedena na mišu poi menu Aldžernon, a Čarli postaje prvo ljudsko zamorče. U vrlo kratkom periodu Čarli postaje pametan, najpre prosečan, a potom natprosečan, što mu otvara nove vidike iI čini da postaje bolno svestan svoje okoline. Ovo je jedna zanimljiva ideja, koja deluje sasvim ostvarivo negde u budućnosti. Mislila sam da će veći fokus biti na Čarlijevim novim saznanjima, međutim, on se često vraća u prošlost i priseća svojih roditelja, naročito majke. 



''Dok smo bili živi'' Rut Ver

‘’Ljudi se ne menjaju’’, reče Nina ogorčeno. ‘’Samo postanu bolji u skrivanju svog pravog karaktera.’’

Triler lepih korica, to je sve što sam znala. Imala sam, ni na čemu zasnovan utisak da je roman poput filma Duhovi u nama (iliti The Others), ali nema veze s njim. Spisateljica Leonora jednog dana zatiče neobičan mejl od nepoznate Fione, koja je poziva na devojačko veče stare Leonorine prijateljice Kler. Budući da je odavno izgubila kontakt s Kler, Leonora ili Nora (kako ona voli da je zovu), ostaje zbunjena neočekivanim gestom prijateljstva i pristaje da ode u osamljenu kuću u unutrašnjosti Engleske da provede vikend s nekolicinom odabranih zvanica. Sama kuća i njena okolina su opisane tako da izazovu žmarce i iščekivanje. Doći će do ubistva.

Utisak: Nije loše, ali očekivala sam više ubistava (?) više jeze. Norin postupak da, kada otkrije ubicu, seda i prihvata šolju čaja iz ruku dotične osobe, ispija i usput primećuje da čaj ima čudan ukus, ali nastavlja da pije (???) je vrhunac gluposti. 



''Na sve strane mali požari'' Selest Ing

Mija ju je kratko držala, nosa zarivenog u njen razdeljak. Kad god bi to uradila, tešilo ju je to što Perl miriše potpuno isto. Ona miriše, iznenada pomisli Mija, na dom, kao da dom nikada nije bio neko mesto, već oduvek to malo biće koje je ona nosila uz sebe.
Za roditelja dete nije samo osoba: dete je mesto, svojevrsna Narnija, nepregledno večno mesto gde sadašnjost koju živiš i prošlost koje se sećaš i budućnost za kojom žudiš postoje sve istovremeno. To možeš da vidiš kad god ga pogledaš: u slojevima na njegovom licu nalazi se beba koje je ono bilo I dete koje je postal I odrasla osoba u koju će izrasti, I sve se to vidi istovremeno, poput trodimenzionalne slike. Da ti se zavrti u glavi. To je mesto u kome možeš da nađeš utočište, ako umeš da uđeš u njega. A svaki put kada ga napustiš, svaki put kada ti dete izađe iz vidnog polja, strahuješ da možda nikada više nećeš moći da se vratiš na to mesto.

Šta sam čula o ovoj knjizi: Da podseća na serije Očajne domaćice i Opake služavke.

Možda u početku. Govori nam o porodici Ričardson, pomalo disfunkcionalnoj kao što je slučaj kod većine porodica u kojima roditelji rade od jutra do mraka, a deca su (u ovom slučaju njih četvoro) prepuštena sama sebi. Umetnica Mia i njena kći Perl žive kao podstanarke u stanu Ričardsonovih i Perl razvija bliskost s njihovom decom. Mia krije veliku tajnu, a Perl se nada da su njih dve konačno prestale s nomadskim životom i da će se skrasiti u Šejker Hajtsu, kad ono međutim. Na prvi pogled bi se reklo da je ovo lagana limunadica za prekraćivanje letnjeg popodneva, ali prerasta u priču o majčinstvu (u njoj ima abortusa, usvojenih beba, ukradenih beba, borbe za starateljstvo). Ono što mi se dopalo bi se moglo smestiti na 2-3 strane ove knjige i tiče se misli o majčinstvu koje pogađaju u dušu.  Mislim da nećete mnogo propustiti ako je ne pročitate. 



''Poslednja želja'' i ''Mač sudbine'' Andžej Sapkovski

Zlo je zlo, Stregobore – ozbiljno je rekao veštac, ustajući. – Manje, veće, srednje, sve je jedno, proporcije su uslovne, a granice se brišu. Nisam sveti pustinjak, u životu nisam činio samo dobro. Ali ako imam da biram između jednog zla iI drugog, onda više volim da uopšte ne izaberem.

Šta sam čula o ovom serijalu: Ništa. Otkrila sam ga prošle godine u Vulkanovoj knjižari i mamio me je s police dok ga najzad nisam započela. Saga o vešcu (Geraltu iz Rivije) ima čitavih 7 delova, tako da je razumljivo moje oklevanje da se upustim u ovaj poduhvat. Videla sam i da je na pomolu Netfliksova serija The Witcher, zasnovana na ovim knjigama, tako da čekam da se nakupi nekoliko epizoda, pa da gledam.

Poljski pisac Andžej Sapkovski nam je doneo zanimljiv serijal protkan motivima slovenske mitologije, kao i bajkama drugih evropskih naroda. Prvi deo, Poslednja želja, donekle me je podsetio na Vukodava Marije Semjonove, dok Mač sudbine obiluje pračetovskim dijalozima. Sledeća u planu mi je Sezona oluja (to je kao neki uvodni deo, koji bi trebalo da se čita nakon prvog dela, kako sam načula), a svakako želim da pročitam (a verovatno i kupim) čitav serijal. Ima fantastike, mitologije, crnog humora, avanture i ljubavi (Geraltova sudbina isprepletana je sa čarobnicom Jenefer), pravi bućkuriš u kom sam uživala. 
Izdanje: Čarobna knjiga

Knjige sam čitala preko aplikacije Bookmate. Pored knjiga na srpskom, nude i naslove na engleskom i drugim stranim jezicima (recimo, možete čitati ruske klasike u original). Možete slušati i audio knjige, što je vrlo korisno kada imate druge obaveze, poput spremanja stana ili vežbanja, pa se simultano angažujete i fizički i psihički. Drago mi je što sam imala priliku da isprobam ovaj način čitanja I verujem da bih imala mnogo manji čitalački skor na kraju meseca da sam se posvetila isključivo štampanim delima. 

P.S. Pošto na godišnicu osnivanja bloga nisam organozovala nikakvo darivanje, ove nedelje sam povodom svog rođendana postavila na Instagram i na FB stranicu po jednu knjigu (različite su), koje će osvojiti dvoje dobitnika koje izvučem, pa okušajte sreću ako imate nalog na jednoj,ili na obe društvene mreže.

Коментари

  1. Iskreno, što se tiče e-knjiga, nisam neki ljubitelj jer mi predugo čitanje s ekrana smeta za oči. Ali zato volim audio knjige i ima dosta besplatnih na jutjubu. Mada, najljepše mi je štampano izdanje. A što se tiče ovih knjiga, nisam pročitala ni jednu, ali sam čula za "Čovjek po imenu Uve" i djeluje mi zanimljivo. Super post sa sjajnim preporukama. ❤️

    Sweet-dreams-14.blogspot.com

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. I ja više volim štampane knjige, ali moram da priznam da i elektronske imaju svojih prednosti, pa nameravam da kombinujem.
      Hvala, Anđela :-)

      Избриши
  2. Interesantno i sviđa mi se koncept teksta, tj. ova vrsta pregleda pročitanih knjiga. Nijednu nisam čitala, "Veštac" i "Uve" me odavno kopkaju. Što se tiče e-knjiga (ili audio knjiga), cenim njihovu ekonomičnost i neminovno prilagođavanje navika, pa i čitalačkih, opštoj digitalizaciji u kojoj živimo, ko voli, nek izvoli.:) Ja nemam za to ni mogućnosti, a ni dovoljno dobre (očne) nerve: od predugog gledanja u ekran, zamuti mi se u glavi, nemam koncentraciju, uvek mi se potkradu silne greške u kucanju; nemam ni adekvatan telefon/čitač/računar na kome bi tako nešto bilo izvodljivo; i ono glavno: ništa ne može zameniti "materijalizovanu" knjigu sa mogućnošću podvlačenja, zapisivanja beležaka na margini, stavljanju pod jastuk i, naravno, starom dobrom osećaju kad se udubim nad knjigom za radnim stolom i "ronim" po stranicama. :) To su moji argumenti kada se povede priča o novim načinima čitanja, nije da imam toliko odbojnost prema modernom, nego mi je životni stil previše "zastareo", a bez preke potrebe da se prilagođavam, na moju sreću.:)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. To sam ja bila lenja da kucam poseban post o svakoj knjizi, pa strpah sve u ovaj jedan (a i uvek se ustežem jer se bojim da ne otkrijem previše i ne pokvarim nekom čitanje).
      I ja sam tradicionalni tip kad su knjige u pitanju, ali sam se uverila da ipak mogu i u drugačijoj formi da čitam, pogotovo kad sam u prevozu, čekaonici ili petnaestak minuta pred spavanje.

      Избриши
  3. Mene je Spakovski bio skroz oduševio tim kratkim pričama prosto su mi bile genijalne i fantastične. Posle sam krenula da čitam serijal i moram da kazem da mi se mnogo manje dopalo sve nešto iščekujemo da se desi , a nikad da se to nešto desi i ne znam tacno do kog dela sam stigla kada sam bila odustala. Mislim nisu knjige loše samo sam se valjda bila razočarala što je odustao od kratkih priča koje su baš zanimljiva forma za epsku fantastiku . Mislim da ću mu dati sansu kad malo prođe neko vreme i kada prekine da me nervira , jer me zapravo baš zanima šta će biti na kraju celog serijala, a i sad si me podsetila koliko zapravo on ima nekih blistavih momenata i citata. :) To Cveće za Alderžona mi deluje jako zanimljivo i korice su baš neobične.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Zasad mi se dopada Sapkovski, ali tek sam 2 knjige pročitala :-) Jedva čekam da krenem sa serijom.

      Избриши

Постави коментар