Autobiografija - Agata Kristi

 

Istina glasi da čovek može da se navikne na sve. 

Pored brojnih Agatinih romana i zbirki priča, na moju policu se letos konačno ugnezdila i njena autobiografija. Započeta u poznom dobu, kraljica zločina nas retrospektivom vraća u detinjstvo oslikavajući nam portrete najznačajnijih ličnosti koje su prošetale njenim bogatim i ispunjenim životom, u koji su stala dva braka, dva svetska rata, jedno dete i mnogo knjiga. 

Od igranja u bašti njenog voljenog Ašfilda, dugih popodneva ispunjenih čitanjem, preko potrage za novim domom, bolničkih smena tokom ratnog stanja, putovanja Orijent ekspresom i zanimanja za fotografisanje iskopina, do pisanja biografije u Bejd Agati u Nimrudu, u sedamdesetpetoj godini. 

Ovde nećete naći skandale, oštre reči i iznošenje prljavog veša - Agata je bila i ostala dama i ni prilikom pisanja autobiografije nije sebi dozvolila da iznosi intimu u velikoj meri. Štaviše, u biografiji Jedanaest dana (Džared Kejd) naći ćete mnogo više podataka o neverstvu njenog prvog supruga, Arčibalda Kristija, koje se može smatrati jednom pikanterijom iz njenog života, uz tajanstveni nestanak, koji ovde, natravno, nije pomenut. 

Mršavo, nezgrapno devojče na stepenicama Ašfilda, znatiželjna pomoćnica u apoteci (tokom ovog perioda naučila je mnogo o otrovima, što je kasnije obilato koristila prilikom pisanja), požrtvovana bolničarka, svetska putnica, spisateljica radio-drama i arheološka saradnica, kćerka, sestra i majka - Agata je mnogo toga prošla i zahvalna je na ispunjenom životu koji joj je imala prilike da proživi. Lagunino izdanje se prostire na preko šest stotina strana, koje pređete začas i uživate u prijatnoj, laganoj vožnji vođenoj iskusnom rukom vremešne spisateljice. 

Ima li šta bolje od voza? Putovati vozom znači videti prirodu i ljudska bića, gradove, crkve i reke - ukratko, videti život. 

Među odlomcima koje bih izdvojila su Agatin čitalački ukus - kada nam poverava koji su joj omiljeni pisci (među njima je i Aleksandar Dima) i otkriva da je strastveni čitalac koji je od detinjih dana poželeo da napiše i nešto svoje i u tom periodu i ima svoje prve pokušaje koji su i objavljeni. 

Upravo Medž mi je ispričala prvu priču o Šerloku Holmsu, Plavi dragulj, a posle toga uvek sam joj tražila još

Dopadljiva karakteristika čuvene književnice je samokritičnost i potpuno odsustvo sujete. Ona sama priznaje da je neke knjige napisala radi novca (i vajka se zbog Plavog voza, romana kojim je nezadovoljna i koji bi prepravila da može) i tvrdi da je pisanje zanat koji treba brusiti. 

Kao i svi neiskusni pisci, trudila sam se da natrpam previše radnje u jednu knjigu. 

Otkrila je i koji njeni romani joj se najviše dopadaju (jedan od njih je Nakrivljena kuća), kao i da žali što je lik Poaroa u prvom romanu predstavila kao čoveka u godinama, zbog čega je, budući da je o njemu pisala i decenijama kasnije, to podrazumevalo da je Poaro u novijim romanima u svojim devedesetim godinama i da i dalje znalački rešava zločine. 

Opservacije o životu, kritike koje je primila kada je ponudila svoj prvi rukopis uredniku, lukavi način na koji se izvukla od ugovora sa pohlepnim izdavačem, odnos sa sestrom i bratom (koji je više odsutan nego prisutan), strast prema vožnji automobilom i sklonosti da svojim prijateljima poklanja prava na neka svoja dela, sve to i više od toga Agata je obuhvatila ovom autobiografijom koja je svakako vredna da se uz njena ostala dela nađe u vašoj kolekciji. Ukoliko ste ljubitelj, naravno. Možda je nekima trivijalna i pisac ''lakog štiva'', ali na mene deluje neverovatno utešno i ne mogu vam opisati koliko mi je prijatno da je čitam. Volela bih i da je ova knjiga štampana u tvrdom povezu jer se već nakon jednog čitanja vidi da je korišćena. Ne čitam često biografije, ali je životopis književnice čije su knjige nabrojnije u mojoj kućnoj biblioteci morao da bude nabavljen i pročitan u vrlo kratkom roku, nakon čega će biti smešten na policu, uz avanture Herkula Poaroa i gospođice Marpl. 

Nikada se ne vraćajte tamo gde ste bili srećni. Ako se ne vratite, ostaće živo. Ako se vratite, uništićete ga. 

Коментари

  1. Izgleda da je ovo vreme "blog-reuniona"!:)
    Divan, divan tekst. Agata je i meni među posebno dragim piscima, tako da odavno ne obraćam pažnju na omalovažavajuće ocene, kakve često kače i Dimi, da je "trivijalno, lako štivo".
    Knjigu ću potražiti u biblioteci, mada bih želela da je jednoga dana imam u ličnoj kolekciji.
    Nadam se da su tvoji zdravi i da ste svi dobro.
    P.S. Krcko Orašćić sa fotografije!:))))))

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Slažem se s tobom (a kako i ne bih) i uživam u trivijalnim Agatinim i Diminim delima :-) Sve najbolje u 2021!

      Избриши
  2. Meni je uvijek užitak čitati Agathu, ona je za mene bila i ostala kraljica žanra. Neki krimići jesu trivijalno štivo ali njeni to nikada nisu jer ona posvećuje pažnju psihološkom razvoju likova i po tome je i danas iznad mnogih autora krimića.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Prava je kraljica, a čitajući njenu autobiografiju vidim kako je bila prizemna, nije se libila ni teških poslova i nije joj popularnost udarila u glavu. Pozdrav od još jedne njene obožavateljke!

      Избриши

Постави коментар