Zaslepljenost

Die Blendung / Elias Canetti

- Šta više voliš: čokoladu ili knjigu?

- Knjigu.

Zaslepljenost je počela pomalo bizarno; jednostavno, ali efektno i obećavajuće. Upoznali smo Petera Kina, ekscentričnog sinologa i zaljubljenika u knjige.  Zaljubljenik je, u njegovom slučaju, preslab izraz; on je čitav život posvetio knjigama i stvaranju svoje privatne biblioteke.  Čak je zaposlio i ženu koja će svakog dana pažljivo brisati njegove police s knjigama, sledeći njegova detaljna uputstva. Kin je osoba čija je svaka misao posvećena knjigama; čak ih i sanja. Asocijalan je i ne oseća nikakvu ljubav niti privrženost ni prema kome, sem prema svom knjiškom blagu. Meni je njegov lik u početku prilično simpatičan. Videvši kako njegova priprosta kućedomaćica, Tereza, brižljivo vodi računa o njegovim knjigama, Kin dolazi na ideju da se njome oženi. I tu počinju njegovi problemi jer se ispostavlja da Tereza nije onakva kakvom ju je smatrao, premda je radila kod njega čitavih 8 godina. 

Prvi deo knjige, koji govori o Kinu i Terezi sam lako pročitala. Potom na scenu stupa jedan novi igrač, patuljak i šahovski velemajstor u pokušaju, Fišerle, i moja zabava prestaje. Mi kao čitaoci dobijamo uvid u pogled na svet svakog od likova, ali mi je Fišerleovo poimanje delovalo vrlo konfuzno i dosadno; podsetilo me je na Oskara, junaka Grasovog Limenog doboša. Obojica Nobelovaca su kroz svoja dela povukla paralele s političkom ideologijom zemlje u kojoj su se nalazili. Meni se Grasovo pisanije nije dopalo, tako da sam s mukom savlađivala epizode koje su me podsećale na njega.

U ovom romanu su svi ludi, s tim što nam nije svačije ludilo jednako zabavno.  Svako od njih vodi se niskim interesima, imajući u vidu isključivo  sopstveno dobro, ne interesujući se za druge; prilikom suočavanja s ludilom drugih, doživljava krah.  Uvrnuti bibliofil, starija žena željna ljubavi i materijalne sigurnosti, Benedikt, okrutni nastojnik zgrade u kojoj Kin stanuje, potom gorepomenuti patuljak-grbavac, svi su oni prekoračili  granicu između puke maštovitosti/ekscentričnosti i ludila.  

Na momente genijalno, a ponekad suviše uvrnuto za moj ukus, ovo delo je kod mene izazvalo sukob mišljenja; knjiga mi se u izvesnoj meri dopala. Da kažem da mi je prvi deo dobar, sredina dosadna, potom pred kraj postane malo zanimljivo; ne mogu da tvrdim da sam uživala kad sam jedva čekala da je završim. Ako bih izigravala učiteljicu koja deli minuse i pluseve, dala bih joj plus, ali nije nešto što bih ponovo čitala , odnosno, bacila bih pogled na samo određene delove koji su mi se svideli. 

Za vreme jutarnjih šetnji između sedam i osam on je obično bacao pogled u izlog svake knjižare pored koje bi prošao. Gotovo radosno bi zaključio da se šund i prljavština sve više šire. On sam je posedovao najznačajniju privatnu biblioteku u ovom velikom gradu. Jedan njen sićušni delić uvek je nosio sa sobom. Njegova strast prema njoj, jedina strast koju je sebi dozvoljavao u svom strogom i radnom životu, primoravala ga je da preduzme mere predostrožnosti. Knjige, pa i loše među njima, lako su ga primamljivale da ih kupi. 

Коментари

  1. Dosta često knjige znaju biti takve, imaju odličnih djelova, ali ostatak je konfusan ili loše napisan.

    ОдговориИзбриши
  2. E, ovu knjigu sam već mislila da nabavim! Zaista mi je delovala obećavajuće. Međutim, tvoj komentar da te je podsetio na Gintera Grasa me je skroz vratio na zemlju.
    Grasa sa čitala još davno, tj. pokušavala - pamtim ga najviše po tome što sam tad odlučila da niko neće biti gospodar mog vremena i živaca - hvala mu na tome, nije mala stvar! Kasnije su se na to moje mišljenje nadovezali njegovi komentari u vezi bomardovanja 1999. godine, pa sam ja sa istim završila svaku ovozemaljsku komunikaciju.
    Srdačan pozdrav!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Znala sam da je bio nacista, ali ovo za bombardovanje nisam. Fuj, još pod stare dane tako da se ponaša. Da sam znala, ne bih se zamajavala njime; pročitala sam ''Limeni doboš'' i ''Mačka i miš'' i nisu mi se dopale. Znam da su se Herta Miler i Salman Ruždi takođe složili s bombardovanjem naše zemlje.

      Избриши
    2. Ionako ima više knjiga koje želim da pročitam nego što ima mene, tako da nacizam koristim kao filter koji će taj ljudski kukolj (bez obzira kakve su im knjige) staviti na rep događaja. Imaš interesantnu listu pročitanih knjiga pa me interesuje da li si se srela sa Elfride Jelinek (Nobel 2004.)?
      Sradačan pozdrav!

      Избриши
    3. Slažem se, toliko je drugih pisaca i knjiga da možemo da biramo, sve i da izbacimo ove neprijateljski nastrojene :-D Elfride mi je bila na nekom spisku, ali dosad je još nisam probala; po onome što sam načula, nije moj fazon, ali ću svejedno probati.

      Избриши
  3. Meni ovo deluje baš zanimljivo i obavezno čitam!:) Imam Kanetijev roman "Prisluškivač", ali ga još uvek nisam pročitala, kao ni Grada (sramota, znam!), ali u planu su - moram priznati da se poslednjih godina sve više okrećem nemačkim i austrijskim autorima, godi mi njihov stil. Što se tiče likova, možda zbog ovog patuljka, možda zbog bizarnosti, a najpre će biti jer ovih dana gledam seriju i zarazila sam se skroz, ali mene ovo asocira na "Tvin Piks"! Hvala na prikazu i još jednom predlogu za listu čitanja. Ova "Deretina" edicija je odlična, vizuelno i izborom prevoda.:)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Jao, jeste, super im je edicija; ja sam se zalepila za ovu knjigu čim sam videla da je izašla, pogotovo kad sam videla da govori o nekom knjigoljupcu. Prvih 200 strana mi je super, a onda mi je sredina bila dosadna zbog tog patuljka i jedva sam čekala da ode ili da mu se nešto desi :-D Baš me zanima kakav je taj Prisluškivač!

      Избриши

Постави коментар