Čovek u visokom dvorcu


Filip K. Dik je pisac čije sam knjige merkala već neko vreme kad bih ih ugledala na polici knjižare, a kako se dugo nisam upuštala u žanr naučne fantastike, malo sam se uželela i pozajmila ovu knjigu na čitanje. Glavna teza romana je pretpostavka da su Japan i Nemačka izašli kao pobednici u Drugom svetskom ratu i autorovo viđenje takvog sveta. Očekivala sam da bude nešto u duhu Orvela ili Zamjatina, ali nije tako. 

Radnja prati nekoliko likova koji se naizmenično pojavljuju - tu je antikvar Robert Čildan, japanski biznismen Tagomi, pritajeni Jevrejin Frenk Fink koji se bavi proizvodnjom nakita, Julijana - Frenkova bivša žena i Šveđanin Bejns, industrijalac u oblasti plastičnih materijala (i koji, začudo, ne govori nemački). 
Neki od njih konsultuju Ji Đing (Knjigu promena) u pokušajima da predvide ishode svojih odluka, dok se drugi (Frenk) oslanjaju na hajdučku travu praveći heksagrame (ovo je za mene bio konfuzan momenat, nisam razumela to gatanje koje likovi nazivaju proročanstvom). 

Izvesni Hotorn Abendsen, znan i kao Čovek u visokom dvorcu, napisao je zapanjujuću knjigu pod naslovom Skakavac pritiska, koja govori o svetu u kome su Nemačka i Japan izgubile rat i time izazvao znatiželju i fascinaciju čitalaca. Iako se njegov kontroverzni roman pominje u nekoliko navrata, samog Abendsena srećemo tek na poslednjih desetak stranica ove knjige, a njegov dvorac, odnosno tvrđavu u Vajomingu u koju se navodno zatvorio, nismo uspeli ni da vidimo jer se ispostavlja da ga je napustio. To mi je bilo razočaravajuće jer sam na osnovu naslova očekivala da ćemo Abendsena češće sretati. Ovde imamo roman unutar romana, dakle, i ne sumnjam da je slojevitost dela Filipa Dika našla svoje obožavaoce. Pošto znam da me prate i osnovci, njima savetujem da odaberu neko drugo štivo. 

''Jedino žena poznaje društvene konvencije'', reče Džo, odnese je natrag i ispusti je, tako da strahovito odskoči na krevetu. ''Da nema žena razgovarali bismo o trkačkim kolima i konjima i pričali masne viceve; ne bi bilo civilizacije.''

Postavka romana mi je zanimljiva, ali bih volela da je obrađena na drugačiji način. Priznajem da mi je na momente bilo teško da pohvatam ko?šta? zašto? i da mi je bila potrebna puna koncentracija ne bih li u mozgu obradila ovo delo. Nije u pitanju naučna fantastika, već više alternativna istorija (ili ono što se danas popularno naziva distopija), s tim što smo morali da je ukalupimo u neki žanr, a fantastika je najpribližnija. Evo, sad dok ovo pišem imam osećaj da mi je i tekst konfuzan i nabacan, kao što je meni bila ova knjiga. 

Čovek u visokom dvorcu objavljen je 1962. godine i dobitnik je Hugove nagrade za najbolji roman. Snimljena je i televizijska serija čija je treća sezona izašla prošle jeseni. 

Dikovo pripovedanje mi ovde nije leglo i mislim da je možda trebalo da odaberem neku drugu knjigu za prvi susret s ovim piscem, kao što je Suvišni izveštaj (gledala sam istoimeni film) ili Da li androidi sanjaju elektronske ovce. Izdavač je Kontrast. 

Коментари

  1. Ov u knjigu dugo imam u planu (brat je gledao seriju i svidela mu se), ali sad sam se pokolebala, naročito jer moj prvi susret sa Filipov K. Dikom uopšte nije prošao najsrećnije - "Androide" sam jedva čekala da pročitam, ali me roman smorio i razočarao, pošto negde od sredine, inače odlična ideja, počinje da se razvodnjava i završi krajnje neubedljivo. Tako da i sama ozbiljno razmišljam da li mu pružiti drugu šansu.
    P.S. Fotkica!:))))))))))

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. A meni juče jedna blogokoleginica reče kako su joj se Androidi baš dopali i da je knjiga vrlo pitka :-) Meni je kod Čoveka falilo opisa društvenog uređenja, nekako je sve ispričano kroz prizmu pojedinca, očekivala sam više opštih momenata; mislim da bih tako bolje razumela i doživela knjigu.

      Избриши

Постави коментар