Kod kuće

 

Jedna ušuškana zima je u punom jeku, broj knjiga koje čitam raste, a konačno imam vremena i da gledam filmove i serije. Ova trudnoća mi je malo teža od prethodne, tako da ne smem da budem aktivna i to me ponekad nervira. Jeste, izležavanje kod kuće uz knjige deluje primamljivo, ali kad se to protegne na nekoliko meseci, onda vam dosadi. Svi bismo voleli neki kompromis - malo da radimo, malo da se odmaramo. Svi kažu ''Uživaj i odmaraj'', ali to nije baš tako. Spavanje postaje sve neudobnije, ustajanje noću je postalo redovna pojava, obuvanje takođe počinje da predstavlja stvar za izbegavanje. Pretpostavljam da je izraz ''blagosloveno stanje'' skovao neki muškarac. Meni je lepo ono što dobiješ nakon trudnoće - medeno detence, a sama trudnoća mi nije neka uživancija, pravo da vam kažem. Izdržala sam do kraja godine u svojim normalnim farmerkama, a sad sam se prebacila na trudničke pantalone s rastegljivim pojasom. Mučnine su se proredile, ali i dalje ih ima, a pošto materica pritiska dijafragmu, povremeno mi bude teško da dišem. Ne želim da zvuči kao da kukam, znam da se mnoge žene muče da ostanu u drugom stanju i da bi sve dale da imaju ovakve ''muke'', ali ovaj blog je neka vrsta mog dnevnika, pa mi je logično da ponekad pišem o tome kako se osećam. Nije nešto teško, ne moram da ležim sve vreme, ali nije ni sjajno kao što neki možda misle. Ne mogu da se igram sa sinom kao što sam navikla, niti da idem u duge šetnje sa psom; treninzi mi takođe nedostaju, a i, nećete verovati, užurbanost na poslu.  Jedan od lekova za dizanje raspoloženja je odlazak u prodavnicu Zara Home - kad vidite sve one slatke stvarčice za bebe, prosto poželite da imate jednu i jedva čekate da se to desi. 

Što se praznika tiče, ništa revolucionarno kod nas. Pustim sebi malo muzike inspirisane Harijem Poterom (žamor prolaznika i pahulje koje promiču u Hogsmidu). Tu je i Majkl Buble za one koji vole da gledaju u veseli ples plamičaka vatre uz opuštajuće božićne pesme (sigurna sam da mnogi ljudi puste to na velikom ekranu ne bi li stvorili iluziju kamina u kući), kao i novogodišnje epizode Maše i medveda za nas koji imamo malu decu, pa gledamo zajedno. Kuvano vino mi je ove zime van domašaja, a ni s čajevima ne smem da preterujem, ali se nisam odrekla slatkiša i kokica. 


Od zimskih filmova preporučujem The holiday (Kameron Dijaz, Kejt Vinslet) - reč je o dvema ženama koje odluče da zamene kuće tokom praznika. Jedna od njih živi u Kaliforniji, a druga u Engleskoj. Love actually sam uspela da zaobiđem ove godine, zbilja sam se zasitila tog filma, kao i Sam u kući. Ako niste gledali poslednju ekranizaciju Ubistva u Orijent-ekspresu, preporučujem zbog snežnih pejzaža (neću o tome kako veze nemaju s mestom dešavanja). Ponovo sam pogledala i Legendu o Kolovratu, moj omiljeni film u 2018. koji i nije baš praznični zbog ratne teme kojom se bavi, ali je snežni ambijent predivan, a ruski jezik mu daje posebnu čar. Mislim da se većina domaćih kanala, na čelu s RTS, obrukala novogodišnjom ponudom i, po starom običaju, servirala nam ''proverene'' filmove iz sedamdesetih i osamdesetih. Ako već naplaćuju pretplatu, mogli bi da istresu koji evro i otkupe neki noviji film. Srećom, imamo internet i bioskope, pa ne ostajemo ograničeni na Tesnu kožu i već pomenutog Mekolija Kalkina. Kod mene je sledeća u planu nova Meri Popins (čekam da stigne u Cineplexx). 



Naša ovogodišnja jelka vrlo je slična prethodnoj, izuzev što sam dodala pastelnoroze ukrase (prošle godine su bili samo zlatni i srebrni). Obično se ispod nje nađe neki zalutali autić ili kakva figurica životinje, a ovo je slikano dok je bilo raščišćeno, izuzev šljokica koje su prosute ispod jelke. Ema je jednom napravila pun krug oko jelke i propisno se očešala dok je to radila, ali je jelka stoički izdržala i nije se srušila. 

Otkrila sam ovaj sezonski Afrodita gel za tuširanje s mirisom meda i cimeta, koji je idealan za ovaj period, a tu je i moja verna antirid krema (Dar kozmetika), koju najviše volim tj. ona mene najviše voli. 


Za Novu godinu sam dobila ovo divno izdanje Deco,deco Duška Radovića koje sam želela već nekoliko meseci, a Ogi ga je prisvojio i sad redovno čitamo Bio jednom jedan lav ili priču Krokodokodil koje se sećam iz čitanke u osnovnoj školi. I šolja je novitet, takođe poklon. Svratila sam u Vulkan da bih kupila poklon Ogijevoj vaspitačici, pa sam se opredelila za šolju (juče smo joj odneli).  Onda sam shvatila da već mesecima sebi nisam kupila nijednu šolju, a prilikom posete Vulkanu sam videla jednu zlatnu iz kolekcije Hari Poter i sad ću verovatno da razmišljam o njoj sve dok je ne kupim. Ima i neka nova sa slovom A koja mi se takođe dopala, a o kolekciji Game of thrones bolje da ne počinjem. 

A sad malo o knjigama - pročitala sam Leš u biblioteci koji sam dobila za Novu godinu (Agata se inače smlati za dan-dva), trenutno čitam Čovek u visokom dvorcu (Filip K. Dik), a započela sam i novu knjigu (izašla za Sajam 2018.), Tajni život velikih pisaca (Robert Šnakenberg). Imam u planu još Ledeni dvorac i Jedne zimske noći za januar. Zapravo, imam i više od toga, ali moram da se spustim na zemlju. 

Nadam se da ste se lepo proveli tokom praznika i da ste odmorni za nove poduhvate. Čitamo se uskoro! 

Коментари

  1. Ovih dana je stvarno najlepše ostati kod kuće, ušuškan, uz dobru knjigu.
    Mene malo muče praznični kilogrami, pa nisam smela da preskačem trčanje, čak ni po snegu.
    The holiday je uvek dobar izbor. Da mogu da biram, izabrala bih englesko selo pod snegom, pre nego sunčanu Kaliforniju. Toliko čeznem za tim britanskim pejzažima, da ovih dana ponovo čitam "Rupu" ("The Hollow") Agate Kristi.
    Love actually sam nekad baš volela, ali su ga reprizirali do besvesti, pa menjam kanal kad slučajno naletim. Mnogo mi se svidjaju tvoje fotografije, pune su optimizma, uživanja u malim stvarima.
    Moja baka je govorila:"Nigde nema idealno, ali ti napravi". Čini mi se da si ti to uspela.

    ОдговориИзбриши
  2. Divan, divan tekst! I slike, kao i obično!:)
    Hvala što deliš sa nama parče svog sveta :). Slažem se potpuno za filmove, praznična TV ponuda je bila katastrofalna, stvarno imam utisak da je ranije, devedesetih, bilo mnogo pravih premijera i specijalan program u ovo doba godine, sada samo recikliraju.
    "Legendu o Kolovratu" sam skinula, kao i "Matildu", pa ću pogledati u narednom periodu. Nova "Meri Popons" me baš zainteresovala, kao i "Krcko Oraščić", mada sam čula da je ovaj drugi kičerica i ništa posebno. Divne su ti knjige, jelka, šolja...a za čitalačke planove mogu reći samo da jedva čekam utiske, pošto sam neke od navedenih knjiga čitala, dok druge merkam.

    I slažem se sa Helenom, tvoji postovi odišu radošću, toplinom, zdravim hedonizmom i životnom ispunjenošću. Neka te sve to prati u narednoj godini.:*

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Vi primećujete hedonizam, a ja se ovde raskukala više nego obično :-D Ja sam i Kolovrata i Matildu gledala u bioskopu i svakako je bolji doživljaj kad se gleda na velikom platnu, pogotovo Kolovrat - scene borbe, snežni pejzaži, rusko selo Rjazan sa živopisnim drvenim kućicama... A glavni glumac je zaista iz mesta iz kog glumi da je :-))

      Избриши

Постави коментар