Čedomir Ilić


Čedomir Ilić je mladić skromnog porekla i imovinskih prilika koji se tokom studija filozofije izdržava davanjem privatnih časova deci iz boljestojećih porodica. Ubrzo se upoznajemo s domaćinstvom porodice Matović gde Čedomir ''drži kondiciju'' jer će veza s njima umnogome odrediti dalji tok Ilićevog života. 

Naš mladić je svojevrsni antijunak predratnog Beograda - nestabilan, povodljiv, zanesenjak promenljivih stavova (dobar deo toga ćemo pripisati njegovoj mladosti) a, opet, pred drugima deluje samouvereno i učeno. Jedna od devojaka koje će očarati je Višnja, drugarica Čedomirove rođake i u kojoj će on naći iskrenog prijatelja. Ovoj ćutljivoj, skromnoj devojci posvećen je ne tako zanemarljiv deo romana i pred čitaocem je u potpunosti ogoljena njena čista duša, svi njeni snovi i planovi, odnos prema porodici i rodnom kraju. Ovde ćemo naići i na zanimljivost koja je u vezi s dovođenjem struje u Čačak. 

Čedomir mi se u određenim prilikama učinio poput učitelja Pere iz romana Pop Ćira i pop Spira pred kojim su dve prilike, dve potpuno različite devojke, i koji će morati da živi sa svojim izborom. Pored kontrasta na relaciji Bela - Višnjaimamo i paralelu Čedomir - Radoje, mislioca koji bludi okrenut sebi (''Čim bi ga videla, osećala se pred njim razoružana. On je znao toliko stvari, pročitao toliko knjiga, sipao strane reči kao lavinu!'') i vrednog radnika s vizijom (''Višnji se dopadao taj mladić, živ, okretan, prav. Ćerka jednog trgovca, ona je nesvesno osećala koliko je visoka cena Radojevim čvornatim rukama.'')

Naišla sam i na poređenja Čedomira s Rastinjakom, ali bih morala ponovo (u ovim godinama) da pročitam Čiča Gorija da bih zaključila koji mi je od dvojice mladića, Čedomir ili Ežen, ipak bliži srcu. Pomalo nagao završetak mi je isprva zasmetao, ali, kada su se utisci malo slegli, shvatila sam da je dobro što je tako. Uostalom, ni naši životi nemaju uvek istu dinamiku. 

Pozadina ovog romana je Beograd pred kraj vladavine Obrenovića, relativno mirno razdoblje koje ne nagoveštava nadolazeća previranja. Jedanput je provučena činjenica da je kralj sebi našao nepodesnu ženu, ali atmosfera romana je pretežno vedra, prolećna. Doduše, samo površinski jer nam Uskoković u više navrata otkriva naličje tadašnje Srbije, koje nam se i dan-danas pokazuje - na čelu s korupcijom i siromaštvom. Imajući u vidu Uskokovićev tragičan kraj, jasno nam je da linije naginjao optimizmu.  

 ''Beograd se osmejkivao u iznenadnoj i prolaznoj toplini kao starac koji se napio dobra vina.''


Knjizi sam dala 5 Goodreads zvezdica, što znači da mi se veoma dopala. Nisam oduševljena kao nekim dugogodišnjim favoritima, ali je pitko štivo i prikladno za vreme kada nam treba nešto što se glatko čita, a nije trivijalno.  

Veoma mi se dopada ova Vulkanova edicija Tragovi, posvećena klasicima srpske književnosti.  Inače imam ambivalentan odnos prema njihovim koricama/opremi, ali ova edicija mi se komplet sviđa, kupila sam i Vasu Rešpekta Jakova Ignjatovića (mogla bih i Večitog mladoženju jer ga nemam), a planiram da uzmem i Došljake, još jedan roman Milutina Uskokovića. Knjiga ima da se kupi OVDE a moja preporuka je da predgovor čitate nakon, a ne pre završetka romana jer se u njemu otkrivaju mnogi detalji. 

Коментари

  1. Tako mi je drago što si pročitala "Čedomira Ilića" i što ti se knjiga toliko svidela!:)
    Baš, baš me obradovao tvoj prikaz. Za mene je ovaj roman svojevremeno (na studijama) bio pravo otkriće, kao i sam Milutin Uskoković. Ovo je njegov drugi roman (i odmah upozorenje za sve vas koji nameravate da čitate "Došljake": ozbiljno ćete se razočarati, naročito nakon "Čedomira", jer mu je debitantsko delo prilično početnički slabo, mnogo sentimentalisanja, neujednačeno kvalitetom....) i toliko je očigledan napredak u pisanju, da je prava šteta što nije poživeo da pratimo dalji stvaralački razvoj....
    Mogla bih napisati čitav esej na ovu temu, ali neću da gnjavim. Uskokovićeva dva romana su među delima koja istražujem za tezu, tako da mogu da potvrdim srodnost glavnog junaka sa tipom ambicioznog došljaka/ariviste, ali pre Žilijenom Sorelom (naročito usled izbora između dve žene i tragičnog kraja) nego Rastinjakom koji je, sam po sebi, ionako izuzetak.
    Pesimizam je više nego očigledan, kao jedno od obeležja same epohe. Izuzetno mi se dopada Uskokovićevo opisivanje Beograda, ali i provincije, mislim da je tu najjači: kada dočarava atmosferu.
    Epilog je vrhunski, Višnjino bunilo paralelno sa scenom u mrtvačnici. Jedna od omiljenih scena mi je i ivanjski izlazak u prirodu, kada Višnja slučajno seda u središte "vrzinog kola". Radojev lik takođe divan i tragičan. Prvobitno je roman trebalo da se zove "Hromi ideali", odustao je zbog neumesne aluzije na Belu koja bi se iz toga mogla iščitati: istovremeno, taj radni naslov vodi nas ka inspirisanosti drugim Balzakovim delom, "Izgubljene iluzije".
    Da, u pravu si, i mene je malo asociralo sve na "Pop Ćiru i pop Spiru"!:)
    Naposletku, meni je, kao Čačanki, posebno drago što je mom gradu posvećeno tako značajno, i verno, mesto u romanu. Iskreno, nije se mnogo toga promenilo u mentalitetu sredine. Često sam se osećala baš kao Višnja....a češće i poput Čedomira.
    Hvala ti još jednom.:)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. U pravu si, Žilijen je možda sličniji! Šta znam, nemam više simpatija prema tim neodlučnim mladićima :-D A ''Došljaci'' su završili kod naše Katarine kad smo za praznike razmenjivale knjige. Svakako ću kupiti i za sebe, mnogo mi se sviđa edicija, ali ću malo spustiti kriterijume, po tvom savetu. Iako pesimistična, knjiga nije u meni izazvala taj osećaj, baš mi je bilo prijatna i pitka za čitanje.

      Избриши

Постави коментар