Doktor Živago


Dok iščekujem da stigne Vrištuljko br. 2 (da, opet nosim dečaka), gledam da popunim neke rupe u svojoj čitalačkoj biografiji, a Doktor Živago je među njima već duže vreme. Iako nije bio u planu lektire, ja sam svejedno pretpostavljala da je većina ljudi pročitala ovaj roman. Međutim, ispostavilo se da je većina koju poznajem gledala samo film i pohvalila ga, što meni ništa ne znači jer svi znamo koliko ekranizacije umeju da odstupaju od dela na kojima su zasnovane. Film nikada nisam gledala jer sam ga uvek smatrala za ljubavni, a taj žanr me odavno ne privlači. Ne kažem da ga neću pogledati, ali volim da prvo pročitam knjigu. Imam utisak da su u ovom slučaju knjiga i film prilično različiti. 

Mesto i vreme dešavanja: Rusija, početak 20. veka (doba Romanovih), preko Oktobarske revolucije do Drugog svetskog rata.

Ono što mi se dopalo u Pasternakovom delu je duh ruskog naroda koji je uspeo verno da nam prenese, njihove razgovore, stavove, živote. Rusija je ogromna zemlja, ali ne tako gusto naseljena i ovde imamo više situacija u kojima se likovi susreću na neočekivanim mestima. Na početku sam krenula sa strane da beležim imena likova, ali sam kasnije videla da ću ipak moći i bez te ''legende''. Ovde ne pratimo jedan tok radnje već imamo mnoštvo paralelnih rukavaca koji se račvaju, tako da ovo nipošto nije bila knjiga koju sam mogla da vučem sa sobom i čituckam kad mi se ukaže prilika, već je više bila da se zasedne i pomno prati. Iskreno, očekivala sam da Juriju i Lari bude dato više prostora (između ostalog, sećam se da je ime Lara među devojčicama doživelo pravu ekspanziju, a sve zahvaljujući Doktoru Živagu). Ne mogu se pohvaliti da sam uživala u čitanju, čak su mi se Jurijeve pesme, koje se nalaze na kraju knjige, dopale više nego sam roman. Još od Mrtvih duša (2017.) nikako da mi se svidi neki pravi klasik i već počinjem da mislim da je problem u meni. Živago kao ličnost nije ostavio neki utisak na mene, pogotovo pred kraj svog života. Na samom početku romana ga upoznajemo kao desetogodišnjeg dečaka, upravo ostalog bez majke (oca nije ni imao), što je više nego dovoljno da pobudi simpatije čitaoca, ali se to kasnije promenilo. Ne mislim da bih nešto propustila da nisam pročitala ovaj roman. Nije mi žao što sam ga čitala, ali sam u najvećoj meri ostala ravnodušna. Mislim da nemam šta pametno da kažem o ovoj knjizi. Zaista sam očekivala mnogo od nje. Nije zgodna za prepričavanje jer, kao što rekoh, nemamo samo jednu priču, tok radnje unutar romana, već više zapleta i likova koje pratimo i moguće da je to ono što je meni zasmetalo jer mi je razbilo fokus, nisam se vezala za likove. Ima vrlo lepih, kao i duhovitih delova, ali utisak u celini je osrednji, ma kako ovo zvučalo kao svetogrđe. 

Ja ne volim dela u celini posvećena filozofiji. Po mom mišljenju, filozofija mora da bude škrta priprema za umetnost i život. Baviti se samo njome isto je tako čudno kao jesti samo repu. 

Ja bih rekla da je čovek sazdan od dva dela: od Boga i od rada. Razvitak ljudskog duha deli se na pojedine radove tokom dugih vekova. Njih su stvarala pokolenja, i oni su sledili jedan za drugim. Takav rad bio je Egipat, takav rad bila je Grčka, onda biblijsko spoznanje Boga preko proroka. Takav rad, poslednji po datumu, dosad još nezamenjen, koji obavlja celo savremeno nadahnuće - jeste hrišćanstvo. 


Baš kao da je taj, docnije čuveni puškinski četvorostopni stih postao neka jedinica mere ruskog života, mera za dužinu, kao da je on bio mera celokupnog ruskog bitisanja uzeta na način sličan onom kojim se ocrtava kraj stopala za obuću ili kaže broj rukavice da bi potpuno odgovarala. 

Коментари

  1. Ja već dugo i napeto čekam post o ovom romanu, a sad sam kao izduvani balon. Možda je i bolje, neću previše da očekujem.
    Oduvek sam prednost davali knjizi, a film bi me obično razočarao. Ali, izgleda da je ovde Omar Šarif postavio previsoke kriterijume😃.
    Misilia sam da čekaš devojčicu i malo sam zatečena, ali što kažu naše bake, samo nek je živo i zdravo😃.Sad je najlepše dobiti bebu.Nećete morati dugo da čekate na prvu šetnju. Nebo je svaki dan sve vedrije, a temperatura raste😃. Pozz, 🌸🌺💐

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. I ja sam se slično osećala tokom čitanja, što kažeš, kao izduvani balon. Mislim da mi najviše smeta što likovi nisu temeljnije obrađeni već je ovo više priča o jednom vremenu i podneblju, a ja volim razrađene portrete likova i da razmišljam o njihovoj psihi, postupcima i slično.
      U decembru su mi na ultrazvuku rekli da im beba ''lični na devojčicu'' (ja već počela da razmišljam o imenima Helena i Tatjana lol), pa su mi tokom sledeća 2 pregleda rekli da je dečak. Moja sestra ima 2 kćerke, tako da mogu da ih ''pozajmim'' kad mi je do igranja s devojčicama i da im kupujem princeza haljine :-))

      Избриши
  2. Kao prvo ( za vristuljka) cestitam iako se jos nije rodio i mi imamo jos vremena sa tvojim blogom. Taman ce Ognjen da dobije drugara za igru i i zna- pored tebe mozda to budu u buducnosti veliki srpski pisci )))
    Ne citati Doktora Zivaga nije rupa u biografiji u zemlji u kojoj se ne cita toliko. Mislim, u blog svetu, sam upoznala dosta fantasticnih ljudi ali postoji i taj drugi , stvarni svet.
    Zivaga nisam citala, mada sam planirala da ga procitam ove zime kao i Rat i mir, ali samo sam Tolstoja procitala. Verujem da cu i ja imati prevelika ocekivanja od knjige, ali dobro bicu zadovoljna i tim lepim opisima i poezijom.
    P.s. ja sam Dusica i nova sam u ovom blog svetu. Citam te od sredine novembra i tvoj blog je prvi koji sam socela redovno da pratim. Pozdrav!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ja sam to smatrala rupom jer se nekako od bibliotekara očekuje da su pročitali maltene sve (a pogotovo poznatija dela), mada sam knjigu uzela jer sam zaista želela da je pročitam i očekivala sam dragulj, što verovatno za nekoga i jeste. Osećala bih se nekako uskraćenom da nisam uzela da je čitam.
      Hvala ti mnogo na čitanju i dobrodošla u blogosvet. Imam i ja nekoliko omiljenih blogova koje redovno pratim (uglavnom su o knjigama) :-)

      Избриши
  3. Čitala sam roman "Doktor Živago" kao studentkinja, ima tome blizu deset godina. Nažalost, zaboravila sam mnogo toga, pamtim da mi se svideo, ali ništa posebno, jer sam pod utiskom filma takođe očekivala više fokusa na Larinoj i Živagovoj priči. Ali, verujem i da ću ga iz ponovljenog čitanja drugačije i bolje razumeti, tako da već godinama imam to u planu.:) Definitivno je kompleksnija i razgranatija priča od "obične ljubavne", a ni film mi nije najsvežiji u sećanju, tako da zahvaljujem na podsticaju da planiram "reprizu". Inače, od romana o tom periodu, a koji spadaju u klasike, znatno više mi se svideo "Tihi Don" i njega sam baš sa uživanjem "progutala", iako je skoro dvostruko duži i, kažu, "dosadniji" od "Živaga".

    Čestitam unapred na bratiću za Ogija! :) Ne znam zašto imam utisak da su najbolje kombinacije 2 brata ili 2 sestre (da se razumemo, ja imam brata i daleko od toga da ga ne volim, ali nekako mi je tokom odrastanja uvek falila ta bliskost koju deca istog pola uglavnom razviju).

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ne bih znala, ja imam i sestru i brata :-D Nešto mi se čini da je teže obuzdati 2 dečaka nego 2 devojčice, biće posla, biće. Imala sam utisak da se tebi Doktor Živago svideo (mora da sam pomešala s nekim) i da ti je to jedna od omiljenih knjiga (uz Majstora i Margaritu). Ne znam više gde sam šta pročitala, uh. Nije mi žao što sam je čitala, ali ne planiram ponovo.

      Избриши
    2. Od Rusa, meni su "Braća Karamazovi" i "Rat i mir" među omiljenima (uz Bulgakova), eventualno im blizu dobacuje "Tihi Don".:)
      Isto, stalno se zbunim gde sam šta pročitala, ali najvažnije je da svi volimo knjige.:)

      Избриши

Постави коментар