Mrtve duše

Mrtve duše - Nikolaj Vasiljevič Gogolj

Bojažljivo štrpkam sajamski plen jer već imam poveliku kamaru starijih knjiga, ali sam morala da odvojim vreme i za ovaj roman, kojimi je bio na spisku još prošle jeseni, ali sam ga tek godinu dana kasnije uzela. 

Na samom početku nam pisac ne kazuje mnogo o protagonisti, Pavlu Ivanoviču Čičikovu, sem da je u pitanju izvesni gospodin obuzet važnim poslom. Vremenom nam Gogolj otkriva sve više Čičikovljeve ličnosti, ogoljava pred očima čitaoca dok ga ne pozna u dušu. Čičikov putuje od imanja do imanja raspitujući se o radnicima koje bi mogao da otkupi, ali ne bilo kakvim radnicima, već isključivo pokojnicima. Sledi očaravajući prikaz zemljoposednika rastrzanih između radoznalosti i pohlepe, velike gospode, ali i pripadnika radničke klase (kočijaš Selifan). Epizoda sa škrtim Pljuškinom mi je omiljena. 

Gogoljevo poigravanje s junacima je fantastično i beskrajno zabavno. Znam da će mu neki zameriti nedostatak uzbudljivih dešavanja, kao i karakterističnu rusku opširnost, ali je čitanje ove knjige samo sebi cilj, uživanje u putovanju kroz ruska sela i zavirivanje u dušu tamošnjeg življa, uz piščevo satirično portretisanje ljudskog karaktera. Naličje Rusije dato je čitaocima na uvid, čin koji je mnogima zasmetao jer istina ume da boli, pogotovo kada se u njoj prepoznate. Gogolj je realista, ali s primetnim uticajem romantičarske epohe. 

Pošto ovih dana uspevam da ugrabim vreme za čitanje jedino u prevozu, obično u tu svrhu imam uvek na lageru nekih pitkijih i tanjih knjiga, ali su se Mrtve duše svakodnevno baškarile u mojoj torbi i truckale se po gradskom prevozu, tako da to vreme ni u kom slučaju nije bilo izgubljeno. Ako ste videli ženu koja u rukama drži knjigu i kezi se, to sam ja čitala Gogolja. Priznajem, bilo mi je neobično da ruski roman ima manje od 300 strana, a kasnije sam pročitala da je deo Mrtvih duša Gogolj spalio, tako da nisu ni sačuvane u celini. Knjiga je obogaćena ilustracijama likova i pojedinih mesta, tako da sam vrlo zadovoljna ovim Lomovim izdanjem. 

***
- Vi uvek provodite vreme na selu? najzad i Čičikov upita nešto.
- Većinom na selu, odgovori Manilov. Uostalom, nekad odemo u grad samo zato da se vidimo s obrazovanim ljudima. Podivlja se, znate, ako se stalno živi odvojeno od sveta.

***
Silno se izražava ruski narod! I kad nekog okrpi nadimkom, taj će mu preći i na rod i na potomke, vući će ga sobom i u službi, i u ostavci, odvući će ga i u Petrograd, i do nakraj sveta. Ma kako se posle dovijao i ma koliko oplemenjavao svoj nadimak, nateraj ako hoćeš pismene ljude da za nagradu dokazuju kako je od nekog starog kneževskog porekla, ništa neće pomoći: nadimak će zagraktati sam iz svog vraninog grla i kazaće jasno odakle je ptica izletela. Kad se zgodno prišije, isto je kao da je bogom dan, ni sekirom ga više ne možeš odseći. A kako i da ne bude zgodno sve ono što je izašlo iz sredine Rusije, gde nema ni nemačkih, ni čuhonskih, ni drugih plemena, već sve sam samonikli, živ i dosetljiv ruski um, koji ne traži reč po džepu, ne leže je kao kvočka piliće, nego je prilepi odjednom, kao pasoš za večita vremena, i posle već nije teško dodavati kakav ti je nos ili kakve su ti usne: jednom crtom naslikan si od glave do pete! 

Knjigu možete naći OVDE

Коментари

  1. Divan roman!:) Obožavam ga!:)
    Zaljubila sam se u Gogoljevo pisanje na studijama - "Mrtve duše" sam pročitala prvi put kao srednjoškolka, ali sam ih posle ponovo, na fakultetu, sagledala u pravoj svetlosti. Izuzetno duhgovit, zabavan, znalački napisan, ali i mudar roman. Da, Gogolj je spalio nastavak (planirao je da delo bude, po ugledu na "Božanstvenu komediju", sačinjeno iz tri knjige, pri čemu bi Čičikov takođe, kao Dante, putovao kroz tri "sveta")i baš je šteta što nikada nećemo saznati kako bi sve to dalje izgledalo.
    Preporučujem ti njegove pripovetke, koje su još više sa uticajem romantizma i primeri specifične (folklorne) fantastike: zbirke "Nevski prospekt" i "Večeri na salašu kraj Dikanjke" pre svega.
    Mnogo ti hvala na podsećanju na ovu divnu knjigu! :)
    I pohvale za "LOM"-ova izdanja, volela bih da nabavim "Onjegina" i "Crveno i crno", ali i "Mrtve duše". Poduhvat vredan priznanja.:)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Da, da, planirao je, ali, nažalost, nije dovršio. Ja sam se čudila zašto je roman tako kratak, a posle mi je razjašnjeno. Krajem novembra je u Univerzitetskoj biblioteci otvorena izložba posvećena Gogolju i Puškinu, nadam se da još uvek traje, volela bih da bacim pogled.

      Избриши

Постави коментар